Bila je to povijesna noć za Rijeku - momčad s Kantride, rezultatom 2:2, u Stuttgartu je prvi put izborila nastup u Europskoj ligi. Konačno u Hrvatskoj jedna fantastična vijest koja nam je uljepšala tjedan.
Pročitajte i ovo
Dan poslije fešte u Rijeci, u Dalmaciji se rodio dječačić - Korčulanin težak više od 4 kile. Ne bi bilo ništa čudno da se nije rodio u zraku. Po mamu Ivanu je stigao helikopter, ali je za rodilište u Splitu već bilo kasno. Porođaj je proživljavala cijela posada i maleni je rođen na nebu ponad Brača. Korčulanin rođen iznad Brača - sve ostaje u otočkoj regiji. Zdrav nam i veseo bio!
Bio je ovo tjedan pijavica, gromova, munja i svih strijela nebeskih. Liječnici i sestre idu u štrajk, propao je pokušaj mirenja sindikata i Vlade koju su prozvali za licemjerje.
Ali vrhunac ne samo licemjerja već i najboljeg ogledala profila hrvatskog političara, dogodio se u Vukovaru. U Slavoniji, u kojoj su, najblaže rečeno, sumnjivi interesi do te mjere isprepleteni da se tu više ne zna ni tko je HDZ ni tko je 'kukuriku'. Tamo je, na čelu s Osijekom, jedno veliko svestranačko bratstvo u kojem jedni druge štite i prikrivaju zbog novca. Narod kaže: 'vrag si ga neka' pa se šef vukovarskog SDP-a Pinjuh priklonio HDZ-u na sjednici Gradskog vijeća. Gradonačelnika Sabu ionako već istražuje USKOK, a Pinjuh kaže da bi bez njegova priklanjanja HDZ-u Vukovar opet morao na izbore.
I dok se Hrvatska valja u blatu različitih problema - Jovanović je udario tamo gdje nikako ne bi smio - u plaće sveučilišnih rektora. Građani što depresivni, što zabrinuti, nisu razumjeli da je to vrhunac demagogije - da nijedna demokratska zemlja ne dira ono što je jamac njezina napretka i kolijevka napredne misli - a to su sveučilišta. Štoviše, Angela Merkel je u najvećoj krizi naložila povećanje plaća sveučilišnim rektorima.
Nevjerojatno je bilo čuti da se plaća jednog rektora uspoređuje s plaćama ministara ili premijera. Kao da su oni krunjene glave, a ne ekipa, nerijetko i niskoobrazovana, koja dolazi i odlazi s izborima. Zašto plaće nisu smanjili sebi i šefovima svojih agencija i javnih tvrtki, odabranih po stranačko - klijentelističkom ključu? Udarati na rektore nimalo ne podsjeća na tekovine europske kulture, već na vrijeme u kojem se inteligenciju nazivalo buržoazijom, pjevajući 'Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska'. U Hrvatskoj, 'kak ti ga' zemlji znanja, događa se rastakanje svake intelektualne misli. I to je loše.
>> Evo najvažnijih događaja proteklog tjedna
Bandić prijeti tužbom jer ga HDZ proziva zbog bedža s drugom Titom. Ovo je slobodna zemlja i u njoj svatko ima pravo izraziti svoj stav, pa i štovatelji druga Tita. Samo što se to demokratsko načelo ne smije osporavati drugima, što baš uvijek i nije slučaj. HDZ Bandića proziva rječnikom Hrvatskog republikanskog pokreta u Asuncionu 1949. A ne proziva ga, zapravo, zbog bedža, već zato jer u njegovoj ekipi vidi konkurenciju, političku snagu koja raste. Bandić je odlučio 'pomesti' Holding. Obrat je to od ljubavi do, odjednom, prijezira. Holdingovcima je oduzeo aute, kartice i sve benefite.
'Lex Perković', osim nevjerodostojnosti, pokazao je još jedno lice nezrele hrvatske demokracije. Pokazao je da naš politički sustav uopće ne izrasta iz onoga iz čega bi trebao - iz našeg društva. On je od njega odvojen, prenesen iz nekih ranijih oblika. To što ne razumije naš narod - razumiju zemlje čvrste demokracije pa je Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe, jasno kazala da hrvatske vlasti štite zločine iz komunizma, na što su svi skočili. Premijer je pisao Barossu, zatraživši od njega zaštitu 'striček Barosso, striček Barosso, teta Viviane me hoće tući', a 'striček' kaže - ''neće, neće, samo se morate držati onoga što vam je u pristupnom ugovoru'.
I premijer i ministar Miljenić su radili u diplomaciji pa im je valjda jasno da Reding tako eksplicitnu tvrdnju nije postavila bez dogovora unutar Europske unije. Oni žele da Hrvatska postane moderna osviještena zemlja, s demokratskim načinom upravljanja, a ne načinom kontrole i reprodukcijom totalitarne misli. Europska unija, tko zna, možda intimno i nije bila želja dijela aktualne vlasti. Ali jest naša!
Ministar Grčić je veseo, on ne misli da će nas komisija zbog 'leksa' kazniti zabranom novca iz EU fondova pa predstavlja projekte. BDP je pao za 0,7 posto, mic po mic, nekako sve ide nizbrdo. Stvarno bi bilo dobro kad bi za stol sjeli svi ljudi s ekspertnim znanjima. Opasno je kad politika uzima za pravo tumačiti sve - ekonomiju, poljoprivredu, crkvu i moral.
Ministar Linić, za to mu svaka čast, fiskalizacijom radi red i sad tek vidimo koliku su lovu godinama 'mračili' neki poduzetnici. Ali na Linićevoj metli se ne može temeljiti državna ekonomija, za nju je potrebna neka vizija - koje nema. Stoga, pesimizam po Crobarometru opet raste.
Fra Miro Babić najmlađi je misionar u Africi koji služi siromašnima, bolesnima, hendikepiranima. On je dio tog velikog misionarskog korpusa o kojem papa Franjo, proklamator siromaštva, zapravo malo govori. Fra Miro te njegova braća i sestre zaslužuju da se o njima govori svaki dan. Sretni zbog žrtvovanja za druge, čvrsti u svojoj vjeri s djelima.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
