Srednjoškolac Petar Slaviček dio je tima koji niže svjetske uspjehe, a nije ga spriječilo ni to što u školi ne uči informatiku.
Pročitajte i ovo
Petar, 17-godišnjak s Jelse, svaki vikend putuje 1000 kilometara u Zagreb. "Teško je. Naučio sam ubijati vrijeme na autobusima, pa mi pet sati u autobusu prođe jako brzo", kaže Petar.
Vožnja trajektom, presjedanje, pa učenje u autobusu ipak su se isplatili. Petar je sa svojom zagrebačkom ekipom na svjetskom robotičkom vrhu, a na europskim natjecanjima zauzimaju prva mjesta.
"Nigdje drugdje nisam našao ni mentora ni ekipu s kojom mogu raditi i napraviti nešto kvalitetno, nego tu", kaže Petar.
U podrumu obiteljske kuće uspješni tim svaku subotu brusi nova robotička rješenja.
"Zapravo sam dosta impresioniran kako se on bori s nama koji smo ipak dosta bliže i puno nam je lakše, kaže Roko, učenik 15. gimnazije.
U srednjoj školi ne uči informatiku jer u njegovoj generaciji nije bilo dovoljno zainteresiranih učenika. "Moja generacija nije imala interesa. Nemamo informatiku, imamo dodatni sat engleskoj i biologije, ali generacija ispred mene ima informatiku redovno. Izborna je, ali je redovni sat", kaže Petar.
U državi u kojoj je informatika izborni predmet, Petrovi uspjesi još su veći. "Super da sustav koji mu to nije omogućio da se bori protiv njega i toliko je toga napravio", kaže Zoran Pribičević iz Hrvatskog robotičkog saveza, Petrov mentor.
Petar kaže da se preko interneta može naučiti bilo što, ali iz nekog razloga to jako malo ljudi zna.
Da je internetska veza, uz puno truda, jača od svih prepreka pokazao je najbolje na vlastitom primjeru.
