Orsat Miljenić: Dužina stečaja je hrvatska tragedija

Ono što zanima radnike je hoće li i kako novi zakon njih zaštititi. Znači li im novi zakon sigurniju plaću ili opet neizvjesnost?

Znači im s jedne strane povećanu sigurnost, bolju zaštitu prava i, što je najvažnije, ova pravila će omogućiti nastavak poslovanja. Ono što je radniku, vama i meni u interesu je da firma nastavi poslovati. Možete gledati stečaj, probleme u firmi, kao bolest. Što je prije krenete rješavati, veće su šanse da se ona izliječi. Najveća tragedija Hrvatske je dužina stečaja, gdje se sve svelo na to da se naplate troškovi, da se nekretnine rasprodaju i da se firma upropasti. I to je hrvatska tragedija.

Pročitajte i ovo Oglasio se Studentski zbor Studenti ne mogu do svojeg novca u propaloj aplikaciji: Pokrenut pravni postupak Moglo bi biti posla i za policiju? Propala aplikacija za plaćanje u menzi: Vlasnik nestao, studenti ostali bez novca, institucije nemoćne

Hoćete reći, bolje je za radnika da ode firma u stečaj pa da se nakon dvije plaće izvuče što se može izvući?

Ne samo to. Postoji stečajni plan. Idemo konačno imati nešto drugo, a to je da firma koja ide u stečaj ne propada. Da firma koja ode u stečaj, ako je zdrava, da nastavi poslovati.

'Fikusi': 14 tisuća tvrtki bez ijednog zaposlenog dužno 15 milijardi kuna

Mnogi ljudi upravo imaju taj strah, da stečaj znači kraj firme.

Ne. Vraća se mogućnost poslovanja pod stečajnim planom. Zato postoji prvo predstečaj, gdje se liječe manji problemi. Kad su veći problemi, je stečaj. Ideja je, zapravo ono čemu trebamo težiti, je da firma ozdravi.

Fikus tvrtke, ali i ne samo one – to je otprilike 20 milijardi kuna novaca kojeg nema.

Najmanje, to je puno više ako dodate kamatu, troškove i tako dalje.

Što to znači? Samo brisanje gumicom ili neki novi početak?

Ne. Mi smo ovdje stavili obvezu da ljudi koji su doveli firme u taj problem, barem će snositi troškove stečaja. Za početak. Drugo, ono što je bitno, kod tih firmi će se uzeti sve ono što one potražuju, ono što duguju, sravnit će se i onda će se morati to otpisati. To je bitno.

Koliko se uopće tu može naplatiti, realno? Ili možemo reći da je to novac koji možemo zaboraviti?

Najveći dužnik je firma s 0 zaposlenih, 220 milijuna kuna. Pitanje je tko je dao tih 220 milijuna, to je stvarno pitanje. Teško da će se tu naplatiti, ja to ne znam. Ali bitno je da se oni maknu s tržišta. Oni su nelojalna konkurencija poduzetniku koji hoće poslovati. Oni proizvode dugove, vama ostanu dužni i vi zbog njih propadate. Dakle, cijelo gospodarstvo nam vuku prema dolje.

Hoćete reći da je to kao karcinom?

Apsolutno! I to s ovim zaustavljamo, režemo. Bitno je osloboditi gospodarstvo da može poslovati, da može biti konkurent.

Vrhovni sud je donio odluku oko slučaja Franak, sutra ćemo je doznati. Prema nekim informacijama, vjerojatno su potvrdili odluku Visokog trgovačkog suda da ostaje devizna klauzula, a da su kamate bile nezakonito davane. Imate li informacije?

Nemam apsolutno nikakvu informaciju o tome, meni je samo drago da je to konačno presječeno. Jer ta presuda je visjela dugo, očekivala se. Ja stvarno ne znam što je, znat ću kad i vi, idemo vidjeti što se dogodilo. Tu, ako je priča završila, a mora završiti, mogu se početi graditi neki novi odnosi.

Ali ako ostane ta, prema neslužbenim informacijama, mogućnost da je kamata nezakonito određivana, dizana gore, što to znači u praksi za sve ljude koji imaju te kredite?

Ja vam to ponovno ne mogu odgovoriti, ne samo zato što ne znam, nego i pitanje je koja je to kamata – ova sada, ona prije. Jednostavno nemam informacija da bi gledateljima mogao pomoći kod toga.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook