Zemlja je to koja se, na ovim i još mnogo drugih poslovnih načela, nakon Drugog svjetskog rata izdignula iz pepela i postala treća ekonomija svijeta. U zemlju velikih suprotnosti najnaprednijih tehnoloških dostignuća, ali i bogate povijesti, gejši, samuraja ili ikebane, vodi vas Provjereno.
Note daleke japanske prošlosti Morita ljubomorno čuva u svom restoranu u Kijotu. Ovo je rijetko mjesto u Japanu gdje ćete vidjeti izvorne gejše, djevojke umjetnosti. 'Kijoto je naš poslijednji bastion u kojem njegujemo tradiciju gejši. One su obrazovane, graciozne i šarmantne. Njihova obuka počinje sa šest godina i dugotrajna je pa ih je danas sve manje u Japanu', ispričala je Morito Fujiko, domaćica tradicionalnog restorana. U njezin restoran dobro je došao svaki gost, ali bez cipela.
Ručno sašiveni kimono
Tradicionalni kimono šije se i ukrašava ručno. U Masaruovoj radionici, ručno se izrađuje i tkanina za tradicionalnu japansku odjeću. 'Manufakturom se borimo protiv konfekcije. Sve izrađujemo ručno, za što je potrebno puno vremena i truda, posebno ako izrađujemo obije, tradicionalne pojaseve', rekao je MasaruHayase, voditelj tekstilne radionice.
Vrlo su skupi. Mogu vrijediti i više od deset tisuća dolara. No, na svako malo održavanoj modnoj reviji svatko si može izabrati kimono prema potrebama i dubini džepa. Iako je iščeznuo kao svakodnevna odjeća, kimono se i danas može vidjeti na ulicama Kyota.
Carski Japan, doba samuraja i šoguna i danas je mamac za milijune turista. Ali i hodočasnika koji se dolaze pomoliti u vrtu zlatnog paviljona, bivše šogunove 'vikendice' obložene zlatnim pločama. Prije ulaska u hramove obvezno je očistiti tijelo i lice. Poštivanje je to religioznih običaja,ali i dio kulture održavanja osobne higijene. Stoga nije rijetkost vidjeti ljude sa zaštitnim maskama na licu.
Na posao se ne kasni ni sekunde
Vlakom na posao, samo u Tokiju, putuje četiri milijuna ljudi na dan. Ovdje se radi od devet ujutro do šest popodne. Na posao se ne kasni niti sekunde. Japanski radnik uvijek daje sve od sebe i svaki zadatak shvaća kao osobno usavršavanje. Dio je to japanske poslovne filozofije prema kojoj niti jedan radni dan ne smije proći bez malog napretka.
U rezultatimaove filozofije danas uživaju mlađi naraštaji. Kad već roditelji nemaju vremena za šoping, mladi Japanci ga itekako upražnjavaju. Tokio vrvi dućanima, posebice odjećom likova iz crtanih filmova. Tak iz školskih odora, djevojke navečer uskaču u kostime svojih idola iz svijeta crtića, glazbe ili filma.
Božić je u Japanu je omiljeni blagdan iako ga Japanci ne slave. Tamo je manje od tri posto kršćana, ali Božić vide kao priliku da se okupe u obitelji. Lijepi je to dokaz da ljubav prema čovjeku nema granica. Na posljetku, Božić će, među prvima u svijetu stići upravo u zemlju izlazećeg sunca.
