Imamo vojsku ljudi bez posla, a u ovim trima kategorijama kronično nedostaje radnika

Erik Pavin je vlasnik hotela i restorana i ovih je dana u potrazi za radnom snagom. Zasad bezuspješno. "Nije lako pronaći sezonca, dobrog radnika. Mi imamo preko 20 zaposlenih, sad tražimo još četvero", kaže Pavin.

Pročitajte i ovo Deset najpoželjnijih Vode li se maturanti razumom ili osjećajima pri odabiru fakulteta? Dnevnik Nove TV donosi odgovore Svjetla budućnost Priča o tri generacije obrtnika: ''Biti mlada obrtnica je zanimljivo i uzbudljivo''

S druge strane, Petar Marijan je nezaposleni elektroinstalater koji posao traži godinu dana. "Naravno da bih se prekvalificirao za kuhara ili konobara. To volim i nekako se vidim u tome", kaže Marijan.

Ali većina nezaposlenih Hrvata nema ideju o promjeni zvanja. Sustav je trom pa tako imamo vojsku ljudi bez posla, a kronično nam nedostaje sezonaca, medicinskih sestara i zidara.

Trenutačno je evidentirano 243 tisuće nezaposlenih. U ugostiteljstvu se traži 1300 radnika, građevini 500, a u medicini 300. Radna mjesta su otvorena, a nikako da se popune. Uzrok ovog apsurda u Hrvatskoj udruzi poslodavaca vide u lošim zakonima.

"Ljudi smatraju da imaju neka primanja sa Zavoda za zapošljavanje, recimo, 50 posto od plaće, zašto bi se dizao ujutro u 6 sati, išao na posao, a ovako ima primanja slična tome", kaže Ante Barešić iz HUP-a.

Hrvatska se tako dovela u poziciju da nema raspoložive radne snage koja odgovara ponudi slobodnih radnih mjesta.

"Jednim dijelom ove godine taj smo problem adresirali značajnim povećanjem kvota za izdavanjem radnih dozvola iz trećih zemalja", kaže Martina Dalić, potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, dodajući da to nije najbolja mjera, ali da moramo biti svjesni problema.

Problem je i školstvo jer se već sada zna da će i dalje nedostajati medicinskih sestara i tehničara. "Školski sustav svakako treba mijenjati. Dinamika upisa ne prati stanje na tržištu", kaže Davor Vidaković, ravnatelj zadarske Medicinske škole.

U Zavodu za zapošljavanje ističu da se tržište proteklih godina jako promijenilo, ali mu se malo zaposlenih prilagodilo. Osim toga, puno se nezaposlenih Hrvata odselilo u inozemstvo u potrazi za poslom. 

Puno govori i podatak da je svega tri i pol tisuće nezaposlenih Hrvata odlučilo u prošloj godini promijeniti svoje zvanje kako bi pronašli posao. To dovoljno govori kako je sustav trom, a u velikom broju hrvatskih gradova odaziv na prekvalifikacije izrazito je nizak. 

Program obrazovanja za deficitarna zanimanja lani je u cijeloj Hrvatskoj prošlo tek 3 i pol tisuće nezaposlenih, a sve skupa ih je u ovom trenutku 243 tisuće. I to govori da u sustavu nezaposlenih doista postoji velika tromost, a odaziv na prekvalifikacije u većini gradova je vrlo loš.

Poslodavci traže da se promijeni način evidencije nezaposlenosti. Kažu da je vrlo indikativno da je većini Hrvata draže primati naknadu za nezaposlene, nego aktivno tražiti posao.

Ako tome pridodamo lošu upisnu politiku, problem iseljavanja velikog broja mladih i radno sposobnih ljudi, činjenicu da je svaka vlada dosad bila fokusirana isključivo na svoje četiri godine mandata umjesto da se drže dugoročnog plana, onda je sasvim jasno da ovaj problem neće moći biti riješen ni brzo ni lako.