Još jedan u nizu proizvoda koje Hrvatska uvozi, a mogla bi sama proizvoditi su smokve. Dalmacija je savršeno podneblje, a plantaža smokve gotovo da i nema. S druge strane prošle godine smo uvezli smokava za dva milijuna dolara. Slično je i s ostalim voćem jer proizvodimo tek pola od količine koju potrošimo.
Smokve su tek propupale na jednoj od domaćih plantaža smokava. Sandra ima petstotinjak stabala, a plodove pretvara u eko namaz od svježih smokava.
"Mi se možemo pohvaliti da smo i prije nego što smo ušli u Europsku uniju već u Švedsku izvozili, a nešto sada izvozimo i u Dansku. Savjetujem svakom tko ulazi u posao sa smokvama da ih ponajprije suši jer tržište je jako veliko", rekla Sandra Babac iz Šinjarina smokva.
Samo domaće tržište je toliko da se smokava uveze koliko se i proizvede. Još je lošiji omjer s kruškama kojih se uveze dvostruko više. Uvoz breskvi je tri puta veći od proizvodnje, dok se marelica uveze čak pet puta više nego što se proizvede. Samo na ovom voću propustilo se zaraditi 24 milijuna dolara.
"Nismo iskoristili bogomdano. Jedino što proizvodimo dovoljne količine mandarina i dovoljne količine jabuka, a ovo drugo ispod 50 posto", objasnio je Frane Ivković iz Udruge voćara.
Može li ovaj hrvatski proizvod pokoriti svjetsko tržište?
Posebna je priča orašasto voće poput lješnjaka ili badema. Hrvatski proizvođači slatkiša moraju uvoziti jer u domaćim voćnjacima nema dovoljno.
"Vrijednost toga uvoza, badema, lješnjaka i grožđica prelazi 20 milijuna dolara, a to je veća vrijednost nego uvoz 10 tisuća tona pšenice", rekao je Stipan Bilić, direktor Udruge konditorske industrije.
Poljoprivrednike se poziva na udruživanje jer bi plantaže orašastog voća otvorile nova radna mjesta. U smokvama se također krije velika neiskorištena mogućnost za zaradu, uvezli smo ih za 2 milijuna dolara.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
