Što Hrvatska dobiva takvim pravcem?
Želja je da realizacija ide paralelno s etapom, a to znači početak izgradnje 2015. godine i dovršetak najmanje četiri godine nakon toga. Hrvatska će biti jedna od rijetkih europskih zemalja koja na svom teritoriju ima daleko više plina nego što joj treba. Mi ćemo biti veliki transporteri, ali i izvoznici plina nakon projekta eksploatacije.
Kažete da ćemo biti druga zemlja u Europi koja će izvoziti plin. Neki će možda misliti da je to još jedna umotvorina iz Vlade...
Ono što ima na talijanskoj strani, vrlo velika je vjerojatnost da ima i na hrvatskoj strani. Talijani su proizvodili po 12 do 13,14 milijardi kubika godišnje. Naše potrebe su danas tri milijarde, zamislite Hrvatsku zemlju za pet godina kada imamo plina recimo 15 milijardi kubika, a naše potrebe danas su tri – tada će se dogoditi jedna stvar. Prvo, neosporno ćemo imati najjeftiniji plin u regiji. Drugo, puno ćemo zarađivati na transportu i prodaji plina i treće, industrije koje troše jako puno plina će se seliti u Hrvatsku.
U rad pušten četvrti dio plinovodnog sustava Like i Dalmacije!
Koji su ekonomski učinci sporazuma koji će se sljedeći tjedan potpisati?
Plinacro dana naplaćuje 20 lipa po kubiku. Znači, to je njegov prihod od 800 milijuna kuna godišnje. Nakon izgradnje, Plinacro koji danas ima prihod na razini 550 milijuna kubika će samo od tog plina koji dolazi imati novi prihod od 800 milijuna.
Kad vi procjenjujete da bi mogli vidjeti prve efekte i nalazišta?
Seizmika je gotova do kraja godine. Mi ćemo iskoristi prva tri mjeseca sljedeće godine za formatiranje skupljenih podataka i najkasnije u četvrtom mjesecu sljedeće godine su prvi natječaji. Nakon tri godine, kada će krenuti eksploatacija, tada našim domaćinstvima pada cijena, tada našoj industriji pada cijena, tada je plin u Hrvatskoj.
Onda će vam ljudi reći da će doći stranac, iz bušotine izvući plin i naftu i odnijeti to, a što ćemo mi imati?
Nama ne trebaju samo novci iz koncesija, nama treba i dio produkta. Što veći volumen nalazišta, to će veći postotak ići Hrvatskoj koja će tada kroz svoje tvrtke to distribuirati vrlo vjerojatno van Hrvatske i na tome puno zarađivati. Nećemo dopustiti da nas itko pokrade kao što su nas neki u povijesti pokrali.
Koga zanimate, Ruse, Amerikance – znate li već?
Svi navjeći svjetski igrači su zainteresirani za hrvatski Jadran.
To su projekti za desetljeće ili dva desetljeća koja rade, na tom se ne dobivaju izbori, ali u ovom trenutku investicije stoje i nikako da krenu. Gdje vi vidite problem?
Sada je već šesta godina recesije. Privatni sektor je potpuno iscrpljen, kapital koji su imali su potpuno iscrpili. Mi dupliramo plasmane iz HBOR-a koliko god možemo, ali to nije dovoljno da bi se pokrenuo taj investicijski ciklus koji se treba bazirati na malim i posebno na srednjim tvrtkama u Hrvatskoj. Javni sektor će svoje napraviti, tu neće biti dovoljno, i sami znamo brojeve, da bi dobili veliki volumen investicija. Drugo je konkurentnost zemlje, tada ključna pitanja budu u Zakonu u radu, porezni sustav, porezna stabilnost, pravna sigurnost – to je sve ono što trebamo popraviti, sve ono što se dugi niz godina kvarilo. To smo već promijenili, trebamo samo biti brži i efikasniji da tu konkurentnost zemlje dignemo sljedeću godinu.
To znači da ćemo sve morati ubrzati, ono što smo radili godinama, sada ćemo morati za tri mjeseca...
To je dobro da sami sebe natjeramo da budemo odgovorni. No, ima tu i drugih velikih benefita – da nam mnogi počinju sada vjerovati. Tako da ćemo sigurno biti brži i donositi neke odluke koje bi možda nekad zbog unutarnje situacije odgađali. Ja sam uvijek bio pristalica brzih i jasnih odluka i brzih reformi koje su, očigledno, nužne.
Znači, ovo trogodišnje pregovaranje, smanjivanje tih rupa o proračunu je kao pregovori o ulasku u EU, naše drugo pregovaranje s Europom?
Ali se datumi znaju. I tada smo jako puno radili i ispunili ciljeve i sada ćemo jako puno raditi i ispuniti ciljeve.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
