Zvat ćemo je Monika. Iako u svojim tridesetima, ali sa životnom pričom toliko strašnom da je od života već umorna. Pričom koju priča ne zbog sebe, nego drugih. Šutjela je, kaže, zbog osude drugih, ismijavanja i sramote. Silovana je i to nekoliko puta. Dok je iz njega bazdio alkohol, ona je trpjela udarce, poniženje, gađenje prema samoj sebi.
Pročitajte i ovo
'Za bilo što sam dobila ili šamar ili šakom u glavu, poslije je to prešlo i na udarce nogama, al' otupite na te udarce. Možda čudno zvuči, ali ne boli toliko udarac koliko riječi. Najviše me boljelo kad mi je rekao da sam šugava kurva', prisjeća se Monika.
Silovao ju je njezin nevjenčani suprug, čovjek s kojim ima djecu. S kojim je živjela četiri godine i od kojega je, kako kaže, tisuću puta odlazila i još mu se toliko vraćala.
'Tko će vjerovat. Kad živite s nekim, tko će vjerovat da je to napravio?', dodala je.
Zato je godinama šutjela i trpjela. Jer zaista, tko bi joj vjerovao. No unatoč uvriježenom mišljenju, najveći broj silovanja događa se upravo u braku ili vezi, od nekoga tko je žrtvi blizak i poznat.
'Dok smo živjeli zajedno, to mi je napravio par puta i onda sam ga ostavila, otišla i poslije toga sam doznala da sam ostala trudna. Ali je bilo kasno za abortus', rekla je Monika.
Njezino najmlađe dijete plod je silovanja. A ona se kao majka, kaže, sama sebi ponekad gadi jer su joj najprirodnije stvari, često i najteže.
Smatrao je njegovim vlasništvom
'On je smatrao da kako ja imam s njim djecu da sam ja njegovo vlasništvo i onda kad vas poslije toga nazove ili vam pošalje poruku da vas voli, onda čemu ta riječ? Osjećam se odvratno, bijesno, pitam se da li on zna što je napravio?', rekla je.
Monikinu priču moglo bi ispričati još toliko žena. Teške sudbine s kojima se svakodnevno susreće Maja Mamula iz Ženske sobe, jedine udruge u zemlji koja ima centar za žrtve seksualnog nasilja.
'Veliki broj žena, pogotovo u manjim i ruralnim sredinama nisu svjesni da je silovanje u braku kazneno djelo. Da nikakav seks u braku nije nikakva obaveza i bračna dužnost nego da se radi o silovanju', kazala je Maja Mamula iz Ženske sobe.
No žrtvino „ne" zakon tretira i kao silovanje, ali i kao blaži oblik, tj. spolni odnošaj bez pristanka. Nešto što u Ženskoj sobi smatraju pogrešnim.
'Gledate čitav niz slučajeva koji vam promiču kroz prste jer pokušaj silovanja nije proglašen pokušajem silovanja zato što nije došlo do samog kontakta i penetracije nego nešto što je nedovoljno bilo', kaže Mamula.
Za silovanje zakon predviđa kaznu od 1 do 10 godina. Za spolni odnošaj bez pristanka od 6 mjeseci do 5 godina, a u pravilu se dodjeljuju najmanje kazne. I u samom sudskom procesu, kaže Mamula, žrtva i počinitelj nerijetko nemaju jednaka prava.
'Ako vi dođete plavi i pretučeni na sud, a taj tko vas je pretukao kaže da ste vi njega ošamarili i vi za šamar dobijete kaznu koliku i on, pa onda stvarno nema tu pravila', rekla je Monika.
'Apsurdno je da će ista stvar dakle kao što je konzumacija jednog ili dva piva počinitelju možda ići u olakotnu okolnost ili vrlo vjerojatno. žrtvi će postat problem odnosno ići će na njenu štetu jer će se smatrat da je na taj način opet doprinijela, izazvala', dodala je Mamula.
Slučaj iz Podstrane
Alkohol se konzumirao i na tulumu krajem 2012. u Podstrani nakon kojeg je studentica završila u bolnici boreći se za život. Godinama se vještaci nisu mogli složiti, sve do jučer. Utvrdili su kako je bila u stanju smanjene ubrojivosti ali da je ipak mogla donositi odluke. Što znači kako je pristala na spolni odnos. Podsjetimo, godinama nisu mogli utvrditi čime je navodno silovanje počinjeno. nagađali su kako je riječ o štapnom mikseru. Djevojka je ostala trajni invalid.
Sudski procesi koji znaju trajati i po desetak godina i nedovoljna obzirnost prema žrtvi, kaže sutkinja Lana Peto Kujundžić, osnovne su zamjerke cjelokupnom sustavu. Iako postoje načini da se to izbjegne i žrtvi olakša svjedočenje, i danas se svakodnevno događaju ovakve situacije.
Uz takvu praksu i sustav koji je još uvijek nedovoljno pažljiv i usmjeren na žrtvu, ni ne čudi da većina žena o tome da su silovane ne kažu nikada i nikome. Jer u našem društvu, biti silovana sramota je žrtve, ne počinitelja. Nešto što je žena sama izazvala, za što je sama kriva.
'Ja sam imala sreće kad sam progovorila, što je moj centar reagirao odmah na vrijeme. Kad s nekim živite, da li u braku ili izvanbračno, to je valjda normalno iako nije normalno', rekla je Monika
U Hrvatskoj se na godinu prijavi od 80 do 150 silovanja. No na svako prijavljeno računa se da dolazi bar još 15 do 20 silovanja koja žene nisu prijavile. Sve su one načine majke, sestre, prijateljice. Možda baš vaše.
