Ivanka Dujmić, radnica koja je razotkrila torture zaposlenika tvrtke Boso, pristala je na intervju u 400. emisiji Provjereno kako bi poslala poruku da nema nedodirljivih.


Dok cijela zemlja bruji o piletini zaraženoj salmonelom, upravo je jedan takav slučaj masovnog trovanja na svatovima i karminama, redakciji emisije Provjereno bio povod za razotkrivanje načina poslovanja trgovačkog lanca Boso.

To je, naime, bila kap koja je prelila čašu radnicima. Na mail Provjerenog neprekidno su stizali dokazi o torturama koje su morali trpjeti od gazde Bose.

Intervju sa samim poslodavcem samo je potkrijepio sve te tvrdnje. On se tako ponašao prema radnicima zato što je mogao. Zato što mu se godinama nitko nije suprotstavio.

A onda se ovoga petka dogodilo nešto doista izvanredno. U zemlji u kojoj radni sporovi traju u prosjeku 5 godina, presuda Bosiljku Staniću donesena je u rekordnom roku!

Nakon 3 i pol mjeseca, u nepravomoćnoj presudi stoji kako je Ivanka Dujmić dobila otkaz iz osvete jer se usudila nepravilnosti prijaviti inspekciji te javno progovoriti.

Iako je sretna jer je pravda zadovoljena, još uvijek je pod terapijom; u snu bunca, prodaje kiflice i vrećice, dugo od šoka uopće nije mogla govoriti.

Na intervju povodom 400-te emisije Provjerenog pristala je kako bi poslala poruku svima koji šute i trpe; svim obespravljenim, ponižavanim i mobingiranim radnicima - kako nema nedodirljivih.

Kako ste se vi osjećali u trenutku kada je Bosiljko Stanić u intevjuu Emi Branici za Provjereno rekao da se prema radnicima on ponaša kao predvodnik stada?

Osjećala sam se jadno kao i svi drugi  kad su čuli. Svi su bili ogorčeni. Ali evo ja i sad tvrdim da ja njemu osobno ništa loše ne želim. Moja želja je da počne svoje djelatnike doživljavati kao ljudska bića, a ne kao životinje!

Jeste li u kontaktu sa svojim bivšim kolegama. Jesu li se stvari promijenile?

Svi su oduševljeni samim time što više ne moraju raditi 8 sati dnevno nego 40 sati tjedno. 700 kuna više nije pod obavezno da se mora trošiti kako smo mi morali trošiti. Bez obzira što ja više nisam tamo, drago mi je što se nešto napravilo u pozitivnom smislu.

Što su inspekcije radile sve te godine?

Pa ja ne znam što su radile. Očito do ovog slučaja nisu bile tako efikasne.

Kakvo je to bilo radno mjesto, kakav je to bio posao?

Meni su najgore bile te tihe akcije, to što mi moramo napadati kupce, svakodnevno. Jer mi dobijemo određene količine koje moramo prodati u tjedan dana, a ako se to ne proda, mi bismo bile kažnjene. Mi si to nikada nismo dozvolile pa smo išle linijom manjeg otpora i međusobno si kupovale samo da ne moramo platiti kaznu. Već su i jadni kupci znali koliko smo jadne pa su nam i oni izlazili u susret, ali ne možeš ti svaki dan nekoga tjerati da on kupuje jednu te istu stvar!

17.11.2016.

Zašto ljudi žive u strahu?

Pa jednostavno iz tog razloga što sam mislila, pa valjda će biti bolje, izdržat ću, imam djecu koja se školuju, a to školovanje košta. Više sam bila sa svojim kupcima nego sa svojom djecom, ali one su bile svjesne toga da ja raditi moram kao i svi drugi! Trpila sam jer gdje ću ja u tim godinama naći više drugi posao. Tako da je ispalo tako da sam ja na kraju završila na bolovanju tog 21.4. i tad je sve puklo i jednostavno nisam više mogla.

Je li tada hrabrost prevladala strah?

To je bilo jako mučno! Taj dan je mene nazvala ta moja kontrolorka i rekla da se po odluci direktora od ponedjeljka selim na inventure. Bila sam u velikom šoku i moram reći da sam se od tog šoka pomokrila na radnom mjestu. Tražila sam od nje objašnjenje, ali ona ga nije našla. Ispekla sam peciva koje sam imala za ispeći i tek tada sam napustila radno mjesto.

Kako radnice bivaju nagrađene inventurom?

Naš direktor je imao jednu izreku koju je on stalno isticao. Za nas sve koje smo starije od 40 godina govorio je da smo stare kokoške koje treba mijenjati za mlado meso! Znači treba nas maknuti negdje u skladišta na inventure da ne bismo ne daj Bože preplašili kupce. To je bila jedna od njegovih izreka koju je on govorio vječno!

17.11.2016.

Zašto baš Provjereno? Zašto ste se odlučili javiti baš nama?

Da nije izašlo to u vašem mediju, to bi možda bilo zaboravljeno kao i svi drugi slučajevi. A ovako se puno toga dogodilo. Presuda je donesena u rekordnom vremenu i to u nepuna tri mjeseca. Čisto sumnjam da bi od toga išta bilo da se nije pokrenulo u javnosti.

Kako vas ljudi sada doživljavaju, kako vam se obraćaju?

Slabo ja izlazim, ali gdje god sam bila ljudi me prepoznaju. Ja sam inače jedno skromno biće i ne volim biti eksponirana, ali naravno da mi je drago da su ljudi to vidjeli i da nas podržavaju u svemu.

Što vam kažu?

Pa svi mi čestitaju. Čestitaju mi na hrabrosti.

Da sad možete zamisliti jednu želju, što biste poželjeli u ovom trenutku?

Želim prvo da moje zdravstveno stanje... da ja budem ona stara Ivanka koja jesam i onda da ide sve svojim tokom. Prvenstveno želim da se oporavim skroz! Da budem ona stara Ivanka.

Ali, na dobrom ste putu.

Da.

Hvala vam puno.

Hvala i vama.

Emisiju Provjereno gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na provjereno.dnevnik.hr

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr