Leševi su navodno ležali u dvorištu već par dana, a smrad koji se širio postao je nepodnošljiv. Kako je moguće da se ovakve scene događaju u zajednici koja sebe smatra civiliziranom?
U udrugama za zaštitu životinja smatraju kako nadležni sustav općenito ne funkcionira.
'U Hrvatskoj uopće ne funkcionira provedba zakona kada su u pitanu azili', objašnjava Luka Oman iz Prijatelja životinja.
Skloništa moraju biti postavljena od strane lokalnih vlasti, a trebala bi ih imati svaka županija uključujući i kompletan program za napuštene životinje.
U veterinarskoj stanici kažu i kako ljudi sami znaju bacati leševe u njihovo dvorište
Kada se govori o postojećim skloništima u Hrvatskoj samo jedno zadovoljava uvijete, a to je sklonište u Dumovcu u Zagrebu. Ostala ih ili nemaju ili su uvjeti na granici dopustivog.
'Gradovi daju veterinarskim stanicama da vode brigu o zbrinjavanju životinja, no veterinarske stanice nažalost ne funkcioniraju te dobivena sredstva koja im grad daje ne ulažu transparentno', dodaje Oman.
Oman kaže da postoje nadležne veterinarske inspekcije, ali kako je riječ o kolegama, sve ostaje na dogovoru i stvari se tako vrte u krug.
Luka Oman tvrdi da su rješenje za ovakav problem inspektori koji bi bili isključivo vezani za zaštitu životinja.
U veterinarskoj stanici, pak, imaju drugačiju priču. Naime, tvrde da oni uopće nisu zaduženi da drže pse kod sebe, ali da ponekad moraju ukloniti leševe s cesta i ostalih javnih površina.
Direktor veterinarske stanice u Velikoj Gorici, Vladimir Žirović, tvrdi da su ljudi navikli dolaziti i odlagati leševe životinja u dvorištu stanice.
'Policija nas je nazvala u nedjelju i tražila da pokupimo leševe životinja s ceste, što je jedan naš djelatnik i učinio te ih je odložio u dvorište. No, svatko tko dođe može baciti leš k nama i očekuje da ga mi zbrinemo. Ljudima je tako lakše i doista takve stvari i rade', kaže Žirović. Dodaje da se to dogodilo u nedjelju, a leševi su uklonjeni već idući dan.
Ono što je zanimljivo jest da veterinarska stanica uopće nema posebnu izoliranu prostoriju u koju bi se leševi odlagali i da se takve stvari jednostavno toleriraju. Leševe zato s cesta pokupi higijeničarska služba, koja ih zatim odvodi izvan Velike Gorice na spaljivanje.
Radi li se o nedostatku volje, sredstava, nečeg trećeg ili kombinaciji svega navedenog ne možemo reći, ali činjenica je da će se ovakve tužne priče i dalje događati. A ne bi smjele.
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Opasna točka
KIJAMET
