No, Hrvatska ne bi bila Hrvatska da sve ne zakomplicira. Slogan Mediteran kakav je nekad bio - može dočarati ponudu na dijelu Jadrana. Tako zakonodavac propisuje da se u ponoć zatvaraju kafići, pa i usred turističke žetve. Za srijedu je čak najavljen i štrajk 22 ugostiteljska objekta koji cijeloga toga dana neće raditi uz poruke na vratima koji bi turistima trebali objasniti zbog čega je tome tako.
Pročitajte i ovo
Naši zakoni, naime ne idu baš na ruku onima željnima provoda kao ni ugostiteljima koji su im taj provod spremni omogućiti. Zakon kaže da smiju raditi samo do ponoći što lokalna uprava, ako ocijeni da je potrebno, može produljiti za najviše dva sata. Dulje od toga mogu raditi jedino ugostiteljski objekti u zatvorenim prostorima, dakle bez terase, registrirani kao noćni barovi te oni u nenaseljenim mjestima.
Pomiriti interese svih skupina, građana i turista koji ne žele cjelonoćnu buku pod prozorom s onima koji bi partijali do jutra gotovo je nemoguća misija. 'Dobili smo masu protesta, negodovali su gosti koji su napustili Opatiju, s napomenoom da se nikad više neće vratiti i svi oni građani i hotelijeri tražili su zaštitu grada Opatije, tvrdi opatijski gradonačelnik Ivo Dujmić. Ugostitelji koji najavljuju štrajk danas nisu htjeli pred kamere. Smatraju da bi barem tijekom sezone trebala vrijediti drugačija pravila. Turisti su pak, ovisno o afinitetima, podijeljeni.
Za sada se glazba na terasama ne smije puštati nakon ponoći. Grad Opatija najavljuje da će u okviru svojih ovlasti barem to već na sutrašnjem gradskom vijeću pokušati promijeniti. U Dubrovniku su pak zakonski propisanim radnim vremenom više manje zadovoljni.'Na takav način organizirati grad da to radi non stop je praktički nemoguće i mislim da u ovome času kako je, kako vlada radno vrijeme u Dubrovniku, je organizirano i u redu', smatra dubrovački ugostitelj Stjepan Perić.
Pravo bi rješenje možda bilo da se odredišta jasno profiliraju kao party odredišta ili kao mjesta na kojima se bez buke možete dobro odmoriti. Tako bi svi znali što mogu očekivati, a i zakon bi se takvim situacijama lakše prilagođavao.
Činjenica jest kako se u primjerice Italiji, Grčkoj ili Španjolskoj u turističkim mjestima trgovine, kafići i restorani uopće ne zatvaraju pa ni za praznike. Njima je očigledno, za razliku od nas, svaki dan sezone važan. Naravno u tim će zemljama radnike i primjereno platiti za primjerice noćni rad. Kako kod nas država ne može kontrolirati poslodavce onda je možda najlakse takav rad zabraniti i ugostitelje na vrhuncu sezone prisiliti da zatvaraju u ponoć.
