'Prvih nekoliko sati smo bili par, a zatim je nastala Nola!'

Gabi Galant Jelenić i Marijan Jelenić upoznali su se u proljeće 1993. godine i osnovali grupu Nola. 1995. izdali su album 'Dio tebe', 1997. album 'Osmijeh', a zatim je uslijedila duga pauza koja je prekinuta u rujnu 2009. godine, kada su izdali album 'Iznad oblaka'.

Pjesma 'Iznad oblaka' s istoimenog albuma pomela je top liste i postala jedna je od najtraženijih pjesama na domaćim radijskim postajama od prvog dana puštanja u eter, a zadnje priznanje grupi Nola i njihovom povratku je došlo u obliku čak šest nominacija za Porin! Povodom tog uspjeha i skorih Porina razgovarali smo s 'nukleusom' grupe Nola, supružnicima Gabi Galant Jelenić i Marijanom Jelenićem.

Prošle godine izdajete album 'Iznad oblaka'? Koliko je bilo 'teško' odlučiti se na povratak? Niste li strahovali da ćete morati opet 'sve iz početka' nakon tako duge pauze?

Gabi: Povratak je bio nekako spontan. Pjesme su se stvarale kroz cijelo to desetljeće i onda kada smo se slučajno našli s ljudima s kojim smo snimili taj album, onda je sve spontano došlo.

Marijan: Da, oni su bili u stvari presudan element i zato smo i odlučili snimiti novi album, jer smo našli ljude s kojima smo mogli podijeliti našu glazbu na način na koji smo mi to htjeli.

1999. godine postajete supružnici, i 2000. postajete roditelji, nakon čega je uslijedila iznimno duga glazbena pauza.

Gabi: Pauza se produžila zbog toga. Pauza je nastala jer smo mi željeli snimati novi album, što je povuklo stanku. U međuvremenu smo imali probe za novi album i onda se dogodilo dijete pa smo odlučili stati.

Marijan: To nije bila odluka. Dobili smo klinca i počeli se baviti s njime i životom, te smo imali sve manje vremena i snage baviti se glazbom na onaj pravi način, a jedini ispravan je biti 100 posto predan tome, i onda malo po malo, kako jedno vuče drugo smo glazbu stavili u drugi plan i dogodila se pauza.

No nije vam žao?

Marijan: Ne, naravno da nije. Žao nam je jedino utoliko što smo izgubili jedan kontinuitet, jedan kontinuitet koncertnih nastupa, gdje smo na neki način iznevjerili publiku na koncertima, ali vrijeme prolazi pa nam je i to oprošteno s ovim albumom kojim smo napravili kako treba.

Nola je nastala u proljeće 1993. godine. Kako se to dogodilo?

Gabi: Pa mi smo se upoznali, pa smo se zaljubili, započeli smo zajednički život, Marijan je i od prije imao neke pjesma, bio je autor i prije Nole, ja sam oduvijek pjevala, tako da je bio nekakav normalan tok da počnemo nešto zajedno raditi.

Marijan: Ja sam tada svirao s Gustafima i na jednoj svirci u Žminju, a to mjesto ima posebno značenje za nas, Gabi je rodom iz Žminja, moj otac je rodom iz Žminja, tamo smo se na kraju i vjenčali, tako da to mjesto ima posebno značenje u našim životima. Tamo smo se upoznali, počeli svirati, onako neobavezno na jednom koncertu Gustafa, sada smo kupili neku zemlju tamo i vjerujem da ćemo završiti u penziji tamo na kraju.

Da li ste bili prvo par pa je nastala Nola, ili je bilo obratno?

Gabi: Pa da, prvih nekoliko sati smo bili par, a zatim je nastala Nola (smijeh).

Marijan: Pa da, upoznali smo se, Gabi je pjevala, ja sam skladao pjesme i jedno je vuklo drugo.

Kako je to utjecalo na vas kao par? Kakav bi par bili da nije bilo Nole?

Marijan: Pa vjerojatno ne bi bili par. Nola je naš život. Nola je tampon zona gdje nema svađe, gdje je sveto tlo, gdje nema rasprave, za razliku od 'normalnog' života gdje proživljavamo sve iste stvari kao i svi parovi, uspone i padove, živciranja i svađe. Ali po pitanju glazbe i benda tu nema rasprave, tu se znaju prioriteti, tu je prioritet glazba i publika, i naš neki odnos unutar samog benda. Mi imamo probe u istoj kući gdje živimo, imamo mali studio u kojem održavamo probe, i iako je to u podrumu iste kuće u kojoj živimo, jednom kada se spustimo u podrum, onaj život 'gore' prestaje postojati i počinje taj 'dole', i mi to uspijevamo razdvojiti. Naravno da ne ubijamo time sami sebe i svoje osobnosti, ali to su jednostavno dva različita svijeta.

Znači da je Nola utjecala pozitivno na vas kao par?

Marijan: Apsolutno, da nije toga vjerojatno ne bi bilo ni naše veze.

Gabi: To je kao ventil znaš, 'gore' se posvađaš, a 'dole' se onda ispušeš.

Nola je nastala u periodu kada je vladala dance glazba. Da li Nolin izričaj bio u neku ruku pobuna protiv jeftinih elektronskih ritmova? Da bi vaš izričaj bio isti da se dogodio u nekom drugom periodu?

Gabi: Ne, nije bilo neke namjere da idemo kontra ičega.

Marijan: Nola je i onda i sada bila prvenstveno ono što jest. Ono što se čuje u tekstu i glazbi, i ono što mi živimo. Tako je bilo onda, tako je i sada, nema tu nekog bunta. Bunt je bio u tinejdžerskim danima kada sam se bunio protiv toga što je tata slušao narodnjake, a ja sam slušao rock'n'roll, a onda s vremenom sam uzeo gitaru i svirao, a onda iz svega toga nastanu neke pjesme, a Gabi je s druge strane pjevala od dječjih festivala do crkve, a zadnje, što nas je spojilo su Gustafi u kojima sam ja otkrio stil glazbe 'americana', i taj neki country-rock, nazovimo ga tako, i to je ono u čemu sam se ja oduvijek htio čuti, ono što sam htio svirati, to me najviše 'kupilo' kao stil. To je ono što smo onda radili i to je ono što radimo i sada približno, danas je to malo ljepše upakirano u jedan pop prizvuk, jedan mainstream, zato što smo odrasliji i zreliji, te imamo producenta koji je sve to skupa dodatno 'obojao', a prije smo sve više-manje radili sami, bio je to odraz tog vremena i doživljaja glazbe i svijeta.

Koliko se vidi razlika između vašeg prvog albuma 'Dio tebe' i zadnjeg 'Iznad oblaka'?

Pa prvi album je bio skup demo snimaka. Prvo je bila jedna kazeta s četiri pjesme, pa smo uz njih dodali još četiri-pet koje smo snimili uz put i dodali neke live snimke, i tako je nastao 'Dio tebe', drugi album je bio u potpunosti autorski, ali je zbog raznih situacija napravljen za današnje vrijeme brzo i relativno jednostavno, a onda smo htjeli krenuti u jedan pravi album s pravom produkcijom, a onda smo stali. E onda smo bili sami sebi dužni odraditi to do kraja, i zato se 'Iznad oblaka' počeo raditi samo onda kada smo ga imali s kim podijeliti, s drugim glazbenicima, a preduvjet je isto tako bio da ga radimo bez kompromisa i bez podilaženja publici. Željeli smo da kada mi preslušamo album, da mi budemo zadovoljni, jer smo shvatili da ako smo nas petero u bendu, koji imamo jako širok spektar glazbe koju slušamo, zadovoljni s time da bi se to onda nekako moralo svidjeti i publici.

Osim duge stanke, prije 'Iznad oblaka' se dogodilo i roditeljstvo. Koliko vas je roditeljstvo promijenilo kao glazbenik i umjetnike?

Gabi: Pa jednom kada postaneš roditelj, zaboraviš onaj život prije, no bez obzira na roditeljstvo 10 godina u života jednog čovjeka donese neku promjena, neka životna iskustva, neka razmišljanja koja su možda drukčija nego što su bila. Naravno karakter uvijek ostaje isto, ali mijenjaš se ovisno o nekim životnim situacijama koje te oblikuju na neki način. No dijete nas je definitivno promijenilo na bolje, učinilo nas je boljima, kako odgajamo, odgajamo se i mi sami.

Iako djelujete kao grupa, nukleus činite ipak vas dvoje? Tko je u vašem duu vodi a tko prati, ako itko?

Gabi: Marijan je definitivno onaj koji vuče, da nema njega ne bi bilo Nole, ja sam ta koja 'šepa' ja to priznajem (smijeh). On je kreativac i on je čovjek koji uvijek ima volje za još, za duže, za više, tako da od nas dvoje Marijan je 'lokomotiva'.

Marijan: Ali bez njenog karizmatičnog glasa sve to skupa ne bi imalo nikakve svrhe, jer da, kreativnost je vježba koja s vremenom postaje bolja, naravno moraš imati talenta barem malo, ali za karizmatični vokal, imati boju glasa kao Gabi, s tim se možeš samo roditi, to ne možeš nikada naučiti. Ima gomilu pjevača i pjevačica koje danas imaju škole, pjevaju savršeno i nevjerojatno dobro, ali nemaju ono nešto, a to 'nešto' se dobiva rođenjem. Konkretan primjer je Davor Gobac. On nije neki pjevač, ali ima svoju karizmu, svoje ponašanje, svoj stil i svoj izričaj i na osnovu njega dobija 'poene'. Evo to je Gabi, talent od rođenja i ja 'crnac' sa strane, to je Nola zapravo. (smijeh)

'Iznad oblaka' je odmah postala hit, a album je nominiran za Porina u šest kategorija, za album godine, pjesmu godine, najbolji rock album i najbolju izvedbu grupe s vokalom između ostalog. Jeste li očekivali toliki uspjeh, pogotovo nakon tako duge stanke?

Gabi: Ne. Nas je prvo iznenadilo i to kako je pjesma izuzetno dobro primljena, što kod publike, što kod medija, zavrtjela se jako dobro na radio postajama, dugo je bila između trećeg im petog mjesta, tako da nam je već to bilo jedno ugodno iznenađenje, koju bi svatko poželio nakon tako duge pauze.

Koliko vam znači Porin kao nagrada? Da li sada, kada ste nominirani u toliko kategorija Porin znači više nego unatrag nekoliko mjeseci?

Gabi: Pa mislim pošto se unatrag nekoliko godina 'pljuvalo' po Porinu, no ja vidim da ljudi koji stoje iza Porina trude dignuti na ga na jedan viši nivo i da se sve nekako mijenja. Mi kao ljudi možemo reći da nas je baš briga za nagrade, no svaka nagrada je dobrodošla i svaka nagrada je svojevrsno priznanje, a Porin još k tome dodjeljuju ljudi koji se bave glazbom tako da naravno da nam nominacije prijaju, bilo bi bezobrazno reći da me baš briga. Ne postoji druga nagrada u hrvatskoj glazbi jača i veća. E sad, druga je stvar što ne možemo uspoređivati Grammy i Porin, jer je to nešto neusporedivo s našom scenom, no mi ne živimo tamo, prema tome to je vrh hrvatske glazbe.

Marijan: Ja Porin smatram jednom nagradom struke, zapravo jedinom nagradom struke. Kakve su kalkulacije unutar samog Porina, to neka drugi istražuju, provjeravaju i dokazuju. Ja mislim da Porin ima težinu, kako na medije i ljude, tako i na same glazbenike. Možda nam sada nakon šest nominacija nagrada mrvicu više znači, iskreno i otvoreno – da, lijepo je biti nominiran. Nakon prve nominacije sam već bio turbo sretan. 'Imamo nominaciju za hit godine, nevjerojatno', pomislio sam, pogotovo ja kao autor, a onda kada su nam iz Menarta javili da ih imamo još pet, ja sam se smijao cijeli dan, jer nisam jednostavno mogao vjerovati da je to istina. To nitko nije očekivao, ni mi, ni u Menartu, a pogotovo ovi drugi izvođači koji su očekivali da budu nominirani.

Planirate li turneju?

Marijan: Turneja se planira i kreće odmah nakon vikenda nakon Porina, a na samom Porinu 15. svibnja imati ćemo presicu, odnosno jedno neobavezno druženje s Gabi i Gabi, na kojoj će Gabi Novak i Gabi iz Nole pričati o nominacijama, pa ćemo onda reći gdje i kada ćemo svirati na koncertnoj turneji, kada će biti gotov spot za novi singl i koji će biti novi singl.

Planovi za budućnost? Hoćemo li opet čekati cijelo desetljeće sljedeći album?

Gabi: Pa to nitko ne zna.

Marijan: Pa ako nam se ništa loše ne dogodi u životu, neće. Ako ništa drugo moramo zbog izdavačke kuće s kojom smo potpisali ugovor. To je bio jedan od uvjeta da uopće potpišemo ugovor s izdavačkom kućom, da si stvorimo obavezu, da nam se ne dogodi slična situacija, a ugovor nas nekako tjera a radimo dalje, obavezuje nas da radimo dalje i mislim da sada stvarno nema stajanja. Mislim da će već sljedeće godine novi album krenuti u pripremu, sada krećemo s koncertima, ljeto je praktički bukirano, svirati ćemo skoro svaki vikend negdje, a sljedeće godine ćemo si naći vremena, napraviti pauzu i krenuti u stvaranje novog albuma.

Što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni danas?

Marijan: U naše vrijeme je bilo teže snimiti pjesmu, znači sam taj čin snimanja pjesme, snimanja spota je bio jako težak, jer je sve jako puno koštalo, ali je nekako, ako si imao nešto za reći, bilo lakše doći do medija i ostaviti neki trag. Danas je situacija obrnuta. Danas se sve jako lako da snimiti, svatko ima kućni studio, svatko može uzeti kameru ili mobitel i snimiti spot, i jako lako se dođe do medija, no teško se dođe na ona prava mjesta. Morate imati PR agenciju ili izdavačku kuću, i ajmo reći da se scena profilirala, postala je više biznis nego samo show. Mislim da je to glavna razlika između hrvatske scene 90-ih i danas, a što se tiče same glazbe, mislim da se dogodio jedan kreativni vakum unutar jedne generacije unatrag 10-15 godina kada su ti tinejdžeri jednostavno odbili ono što im je ponuđena na televiziji i medijima, i njihov bunt su bili narodnjaci, cajke ili kako god zvali tu vrstu glazbe, da budu kontra svojih roditelja i kontra svega ostalog. Mislim da se to sada nekako potrošilo i da se ti klinci vraćaju gitarama, odnosno masovnije se vraćaju gitarama, sada je to poprimilo kritičnu masu, ima dovoljno dečki i cura koji sviraju, stvaraju bendove, miješaju se međusobno, pa onda iz toga ispliva jedan dobar bend. Stvari idu na bolje mislim. Da nije sjajno, nije, ali stvari idu na bolje.

Tko su po vama trenutačno najplodniji hrvatski glazbenici? Tko se vama sviđa?

Gabi: Meni se sviđa to što radi Gibboni i TBF.

Marijan: TBF, Urban, opet se vraćamo na nešto staro. Od novih bendova tu su Gatuzo, One Piece Puzzle, sviđa mi se ta neka energija mladenačkog bunta, to mi je interesantno za čuti i vidjeti. Među bendovima se bude mladi pankeri i po meni to je dobro, po meni to je onaj niz koji treba nastaviti, kada se netko protiv nečeg ima buniti, onda kada se malo smiri će pisati dobre i kvalitetne pjesme. Uvijek će biti nas starih fosila koji će nešto htjeti reći, tko neće tupiti po istom, a mladi se moraju 'zašiljiti', konkurencija je veće pa se moraju više i boriti.