Papa Roach, Miley Cyrus i Yammat kompilacija

Papa Roach 'To Be Loved - The Best Of', Ocjena: 7/10
(Geffen / Universal, 2010)

Kalifornijski bend Papa Roach priključio se američkoj nu-metal sceni u trenutku kada su Korn, Slipknot i ostalo nu-društvo već napravili bum te se svrstali među stadionske rock veličine. Papa Roach se diskografski predstavio 2000. godine, u svojevrsnom drugom valu nu-metala, kada su pod svjetla pozornice isplivali bendovi koji nisu baš gajili beskompromisnost kao glavni adut, već se se prilagođavali mainstream medijima i ciljali na publiku koja je sklonija milozvučnijim tonovima.

Papa Roach nisu najgori primjer takvog pomalo lešinarskog pristupa rock filozofiji, no ne mogu se ni tako lako izvući od 'odgovornosti'. Ova kompilacija hitova možda i najvjernije pokazuje da četvorka iz Vacavillea podjednako duguje nu-metalu koliko i hair-rocku osamdesetih. Tendencije ka srednjoj struji ne moraju a priori biti negativne, a istini za volju Papa Roach ipak nije sasvim zakoračio na teren gdje bi ih pravovjerni nu-metalci prozvali 'izdajnicima'.

Što se ovog 'best of' izdanja tiče, tu su se stvari malo zakomplicirale. Naime, izdavač Geffen Records, od kojega su Papa Roach nedavno otišli, objavio je kompilaciju 'To Be Loved' bez znanja benda i to mjesec i nešto dana prije negoli će izaći njihov prvi live album 'Time For Annihilation', za novog diskografa Eleven Seven Music. Pomalo je smiješno zvučao apel članova grupe da ne kupuju ovaj CD, jer 'oni od zarade neće vidjeti niti centa'. Kao da dosad nisu shvatili da je ugovor s velikim diskografom u mnogočemu ugovor s đavlom, u kojem je profit na prvom mjestu, a ljubav prema glazbi na solidnom desetom. Ipak, čini se da je upalilo, jer ovaj album grupe, koja inače prodaje svoje CD-e u platinastim tiražama, potpuno je podbacio, i u SAD-u se našao tek na 83. mjestu po prodaji u prvom tjednu. Što se Europe tiče, ovdje ionako nikad nisu mogli računati na veliku pomamu.

'To Be Loved' sa 14 pjesama dosta plasično otkriva sve mane i vrline ove grupe. Da se radi o mladićima koji ne bježe od komercijalnih MTV-jevskih šablona uočljivo je u predvidljivoj 'Time and Time Again', srceparajućem hitu 'Scars', previše pretencioznima 'Getting Away With Murder' i 'Just Go (Never Look Back)', ' bezglavoj '...To Be Loved' te staromodnoj 'Reckless', dok se količina prenemaganja najviše koncentrirala u akustičnim verzijama pjesmama 'Had Enough', 'Forever' i još jednom hitu 'Lifeline'.

Da Papa Roach u karijeri imaju i dobrih trenutaka, uvjeravaju nas 'Broken Home', 'She Loves Me Not' i 'Hollywood Whore' te ponajbolja pjesma u njihovoj dosadašnjoj diskografiji, 'Last Resort', s njihova najpoznatijeg albuma, prvijenca 'Infest'.

Miley Cyrus 'Can't Be Tamed', Ocjena: 6/10
(Hollywood Records / Universal, 2010)

Disneyjeva dječja junakinja Hannah Montana, pravim imenom Miley Cyrus, 18-godišnja je svjetski slavna pjevačica, koja svojim trećim albumom pokušava zakoračiti na mjesto koje je upraznila Britney Spears. Upravo to odrastanje moglo bi mladoj Miley donijeti i podosta problema, budući da su je tabloidi uhvatili na zub, a i ona im sve više daje sasvim dovoljno 'robe' za punjenje trač-rubrika.

Dok paparazzi uporno pokušavaju snimiti njezine gaćice, Miley svojim prvim 'ozbiljnim' albumom slijedi ritmičku stazu Lady Gage, dok iz nje nesvjesno izlazi ženski antipod Bon Jovijeve lirike. Moderne elektro-pop matrice, kap hip-hopa i 'sterilni' ritam, kombinacija je koja danas među tinejdžerima prolazi bez problema, tako da ovom albumu prognoziramo blistavu financijsku budućnost. Ipak, previše je kreativnih 'rupa' da bi 'Can't Be Tamed' bio išta više od jednokratnog bljeska.

Doduše, možda za budućnost i ostane koji hit, a to bi se ponajprije moglo dogoditi s 'Liberty Walk', gagaističkim jakim pop singlom te s 'Who Owns My Heart' i 'Can't Be Tamed', koje imaju dosta čvrstu pop podlogu i ni u jednom trenutku ne postaju tipični bezlični MTV-jevski proizvodi. To nažalost nije slučaj s 'Every Rose Has Its Thorn', 'Two More Lonely People', 'Stay', 'Scars' i 'Take Me Along', predvidljivim polulaganim konfekcijskim hitovima, koji dominiraju albumom.

Miley Cyrus nipošto nije netalentirana pjevačica. Primjerice, u 'Forgiveness and Love' saznali smo da može, kad hoće, zvučati sasvim uvjerljivo i 'odraslo', dok u 'Robotu' pušta svojoj neukroćenoj mladalačkoj naravi da se oslobodi od strogih producentskih okova. S druge strane, zbog grozne disco pjesme 'Permanent December' trebalo bi joj izlaske zabraniti na barem sedam dana.

Razni izvođači 'Yammat kompilacija' 8/10
(Yammat Records / Menart, 2010)

Povijest zagrebačke grupe Yammat valjda nije mogla biti kompliciranija. Jedna od najprespektivnijih hrvatskih urbanih grupa, koja je singlovima 'Putujem' i 'Tvoje lice se promijenilo' početkom stoljeća stekla kultni status i nesvjesno utjecala na mnoge nakon njih, 2004. godine misteriozno je nestala sa scene, nedugo nakon objavljivanja dugoočekivanog prvijenca 'Plan B'.

Ubrzo su se na tržištu pojavila imena poput Detour, Headoneast i Florijan, grupe koje su kadrovski i zvukovno imali puno toga zajedničkog s Yammatom, no članovi tih bendova nerado su govorili o burnoj glazbenoj prošlosti, čime su među fanovima Yammata stvorili popriličnu zbrku.

Sada se Yammat, čini se, vraća, a osim pjevačice Ivane Babić nejasno je koliko to ima veze s Yammatom kojeg smo poznavali. No, to je već manje bitno. U novi život Yammat nije krenuo sam, već s glazbenim istomišljenicima, okupljenima na 'Yammat kompilaciji'. Ukupno šest bendova srodnog glazbenog razmišljanja uguralo se na ovaj CD, koji bi za svakoga od njih trebao biti odskočna daska, a za Yammat i najava za povratnički album 'Longplei'.

Klupski nastrojena, art-pop-elektro kompilacija svojom uglavno sjetnom atmosferom vjerojatno nije baš najbolji izbor za ljetne dane, a koliko će daleko dobaciti, rano je za reći. Na prvih nekoliko preslušavanja, kao udarni singl s albuma ističe se 'Sutra', pjevna i pamtljiva pjesma dvojca Nipplepeople, koji su na albumu zastupljeni i sa singlom 'Broj'. Zavolite li ovu, ili bilo koju drugu pjesmu s 'Kompilacije', zavoljet ćete ih sve, budući da je ovih šest bendova postiglo gotovo nemoguće - svi zvuče kao da se radi o istoj grupi, a opet su dovoljno različiti.

Tea Pećnik predvodi suvisli i pitki Das Vegas ('Svijet u meni', 'Svi'), Iva Šimić na čelu je grupe Sappa ('Ne bojim se', 'Blues'), jedine koja voli gitaru u prvom planu, dok je Angie Zebec isturena pojedinka sastava Eqoclinique, koji su predstavljeni s poletno-odsutnima 'Probudi se' i 'Napola'. Tu je i uglavnom instrumentalno orijentirana grupa Agramsville. Što se Yammata tiče, na svoj su više-manje prepoznatljiv način, pomalo mračan, hipnotičan i nježan, izveli 'Nikoga ne krivim', 'Želim' i 'Plašiš me'.

Za uživati u 'Yammat kompilaciji', ipak treba imati afiniteta prema glazbi kojoj je nedokučiva atmosfera osnovna konstrukcija oko koje se sve gradi. Afiniteta, a i podosta živaca... No, date li priliku ovom albumu, otkrit ćete da zbilja ima što za ponuditi.

>> K'Naan, Black Rebel Motorcycle Club i The Black Keys