Danas se, na žalost, malo tko sjeća jednoga drugog mladića čije je ubojstvo svojedobno također punilo naslovnice. Zvao se Luka Marinac; imao je 19 godina tek kada su ga u noći s 21. na 22. rujna 2007. dvojica maloljetnih prijatelja na smrt prebila i ostavila da satima leži ispred zgrade, na travnjaku.
Pročitajte i ovo
Umro je od difuznog nagnječenja mozga. Maloljetni zlotvori nepravomoćno su osuđeni na smiješnu kaznu - između šest mjeseci i tri godine boravka u odgojnoj ustanovi. Ogorčeni otac Darko Marinac govori za Istragu. I čita pokajničko pismo koje je dobio od jednog od ubojica.
REKONSTRUKCIJA: ČETVEROSTRUKO UBOJSTVO ZA ŠAKU DEVIZA
Glinjanin Branko Starčević morao je početkom srpske agresije bježati pred četničkim nožem. Pod svoj ga je krov u Samoboru primio dobri Juraj Beljak. Ne samo primio, nego ga i upoznao sa sinom Damirom. Valjda je sama zla sudbina htjela da upravo otac upozna krvnika sa žrtvom.
Nije mogao ni slutiti da će simpatični, skromni prognanik iz koristoljublja smaknuti njegovog sina, suprugu mu Anicu i dvojicu njihovih sinčića. Imali su samo četiri i deset godina. No to nije jedina bizarna okolnost. Starčević je Beljakove izrešetao mecima koje mu je prodao nitko drugi nego Damir - glava zlosretne obitelji.
I DJECA SU ŽRTVE PARTIZANA, ZAR NE?!?
Jedno od najpotresnijih svjedočanstava ikad objavljenih u Istrazi! Ivanu Ottu su na Križnom putu partizani smaknuli roditelje. Bez suđenja. S deset godina završio je u specijalnom konc - logoru za djecu kod Celja. Strašno je slušati kako su se ratni pobjednici iživljavali i nad nejačadi. Mnoge dječarce i djevojčice su likvidirali.
