Te vlažne zone puštaju u atmosferu u trenutku otapanja od 10 do 64 posto više metana nego li se prije smatralo, zaključili su američki i ruski znanstvenici.
Pročitajte i ovo
Stručnjaci su se pri mjerenju koristili novim sredstvima detekcije, navodi se u zaključcima studije koju je vodila Katey Walter s Instituta za arktičku biologiju na sveučilištu Aljaska u Fairbansku.
Metan iz sibirskih jezera te iz stalno smrznutog tla na Arktiku nastaje raspadanjem organskih tvari (mrtve biljke, životinjske lešine) u tlima koja su natopljena vodom ili pod vodom.
Nova mjerenja "pokazuju da je emisija metana u odmrznutim jezerima Sibira važan izvor metana koji se oslobađa u atmosferi te da emisija nepretance raste s obzirom da raste površina jezera koja se otapaju", pišu autori.
Koncentracija plina s učinkom staklenika najveća je između 65. i 70. stupnja sjeverne geografske širine gdje je porasla zadnjih desetljeća.
