'Mrtve zone', područja s niskom razinom kisika šire se oceanima, objavio je tim znanstvenika u časopisu 'Science'.
Pročitajte i ovo
'Moramo shvatiti kako hipoksija nije lokalni problem. To je globalni problem i ima ozbiljne posljedice za ekosistem. Razmjeri ovog problema počinju utjecati na proizvode mora koje konzumiramo kao hranu', rekao je Robert J. Diaz s Instituta za oceanografiju u Virginiji.
'Ako uništimo ravnotežu protoka energije u našim sistemima, moglo bi doći do toga da nemamo rakova niti ribe. Vjerojatno je da će do toga doći ako ne zaustvimo rast 'mrtvih zona', dodao je Diaz.
Izvijestio je kako su nove 'mrtve zone' pronađene na području južne polutke: u vodama oko Južne Afrike te dijelovima Azije. Neke 'mrtve zone' koje su otkivene u posljednje vrijeme postoje već godinama, ali nastaju i nove.
Alge koje se hrane zagađenim sredstvima, poput umjetnog gnojiva, fekalija, fosilnim gorivima i drugim otrovnim tvarima koje u more ulaze riječni dotocima lišavaju oceanski život kisika. Te su alge najveći uzrok svjetskih 'mrtvih zona'. Znanstvenici za to većinom okrivljuju umjetna gnojiva.
'Farmeri to ne rade namjerno, ali trebali bi umetna gnojiva sačuvati na kopnu, a ne ga bacati u rijeke', rekao je Diaz te dodao kako se nada da će umjetna gnojiva postajati sve skuplja, zbog čega će farmeri biti prisiljeni pronaći način da ga zadrže na kopnu.
Nove zone s niskom razinom kiska otkrivene su u zaljevu Samish Puget Sounda, zaljevu Yaguina u Oregonu, na području voda Tajvana, rijeci San Martin u Španjolskoj, vodama Norveške, Novog Zelanda itd.
'Saznaje se za nove 'mrtve zone', ali sigurno ih ima još više. Ono što se događa u zemljama koje se bave agrarnom industrijom dovelo je do povećanja strujanja hranjivih tvari s kopna do ušća rijeka u mora što je dovelo do stvaranja takvih zona i u razvijenim zemljama', rekla je Nancy N. Rabalais, izvršna direktorica Sveučilišta u Louisiani koja je radila na ovom istraživanju.
