Sve do nedavno smatralo se da je Mjesec 'suh kao barut'. No, prošlogodišnja mjerenja s instrumenata Mini-SAR i Moon Mineralogy Mapper (M3 ili 'M na kubik') na indijskoj mjesečevoj sondi Chandrayaan-1 i NASA-ine misije LCROSS pokazala su da to nije tako.
Pročitajte i ovo
Mini-SAR je na površini Mjeseca otkrio 40 kratera sa smrznutom vodom dubine najmanje 2 metra – čemu treba pribrojiti i do 600 milijuna tona lunarnog leda. LCROSS se u površinu Mjeseca zabio 9. listopada prošle godine čime je dokazao prisutnost vode u još jednom krateru.
'Do sada smo otkrili tri vrste vode na Mjesecu', kaže Paul Spudis iz Lunarnog i planetarnog instituta u Houstonu. 'Imamo gotovo čistu vodu koju su otkrile debele leće Mini-SAR-a, mješavinu kristala leda i prašine koju je otkrio LCROSS, te tanki sloj koji je pojavljuje i nestaje, a koji je otkrio M3'.
LCROSS je 'naletio' na Mjesečevu vodu u hladnom, uvijek mračnom krateru na južnom polu Mjeseca. Od tada znanstveni tim analizirala podatke skupljene tijekom tog namjernog sudara s Mjesecom.
'Izgleda da najmanje dva različita sloja tla zadrže vodu, a ta dva sloja predstavljaju dvije različite epohe', kaže Anthony Colaprete, glavni istraživač misije LCROSS. 'Prvi sloj, izbačen u prve 2 sekunde udara, sadrži vodu i hidroksil povezan s mineralima, među kojima se nalaze i čisti kristali leda. Taj je sloj tanki film i mogao bi biti relativno svjež, možda je čak nastao i relativno nedavno'.
Ta 'vrsta' Mjesečeve vode podsjeća na vodu koju je M3 otkrio prošle godine, koje doduše ima u tankom sloju, ali je raširena na velikom području, a povezana je sa stijenama i prašinom u gornjim milimetrima Mjesečevog tla. No, zato je drugi sloj potpuno različit.
'Sadrži čak i više vodenog leda te pravu škrinjicu s blagom drugih sastojaka koje nismo ni tražili', kaže Colaprete. Do sada smo otkrili sumporni dioksid (SO2), metanol (CH3OH) te zanimljivu organsku molekulu diacetilena (H2C4). Izgleda da se taj sloj proteže do najmanje pola metra dubine i najvjerojatnije je stariji od leda kojeg smo pronašli na površini', rekao je.
Istraživači za sada ne znaju zašto u nekim kraterima ima puno čistog leda, dok u drugima dominira mješavina leda i tla. To bi mogao biti znak da voda na Mjesecu ne dolazi samo iz jednog izvora.
'Možda dio te vode nastaje na samom Mjesecu', kaže Spudis. 'Protoni u solarnom vjetru mogu u interakciji s metalnim oksidima u stijenama stalno stvarati male količine vode na površini. No, dio vode je na Mjesec stigao iz drugih dijelova Sunčevog sustava'. Zbog tih se otkrića ponovno piše povijest Mjeseca.
'Tamo gore je potpuno drugačiji svijet', kaže Spudis, 'a mi smo jedva zagrebali po površini. Tko zna kakva nas još otkrića čekaju?'
