Ustanovili su da se kod postojanja genetske varijacije ili 'G-alele' receptori u staničnoj strukturi vežu za beta endorfin (jedan od endorfinih hormona koji ublažavaju bol) bolje nego kada je prisutna češća 'A alela'.
Pročitajte i ovo
Dr. Esther van den Wildenberg s nizozemskog Sveučilišta u Maastrichtu i njezini kolege istražili su utjecaj A i G alela na nekontroliranu potrebu pojedinca za alkoholom.
U njihovu istraživanju, čiji su rezultati objavljeni u časopisu
"Alkoholizam: Kliničko i eksperimentalno istraživanje" sudjelovala su 84 muškarca koji su imali samo A alelu i 24 pacijenta koja su nosila najmanje jedan primjerak G alele. Uspoređene su i obiteljske anamneze, fokusirane na alkoholizam u obitelji.
Pred dobrovoljce su tijekom tri minute stavljene čaše s vodom i pivom, te se bilježilo izlučivanje sline pri pogledu na spomenuta pića, uzbuđenost i vidljiva želja za ponuđenim pićem. Nositelji G alela pokazali su puno izraženiju želju za alkoholnim pićem od onih s A alelom.
"Ovakva istraživanja važna su jer mogu skrenuti pozornost na važno pitanje - na koji način geni mogu biti odgovorni za ovisnost o alkoholu", izjavio je profesor na Sveučilištu Colorado u gradu Boulderu dr. Kent Hutchison koji je komentirao rezultate studije.
"Možemo zaključiti da je spomenuta varijacija gena definitivno jedan od ključnih razloga za ovisnost pojedinca o alkoholu, a sigurni smo da ćemo ih u daljnjim istraživanjima otkriti još", kazao je.
