Znate li tko su virtualni asistenti i čime se oni zapravo bave?

U Zagrebu je održana konferencija na temu virtualnih asistenata. No, nije se govorilo o virtualnim asistentima koje svi, više-manje, imamo u svojim pametnim telefonima i koji se odazivaju na "Siri", "Alexa" ili "Google".

tri vijesti o kojima se priča Rat na Bliskom istoku VIDEO Teheran pod žestokim udarom, Izrael nesmiljeno udara, SAD priznao prve gubitke. Rusija upozorila: "Još uvijek nismo vidjeli dokaze" MISTERIOZNA MRLJA Objavljena fotografija crvene mrlje na Trumpovu vratu: Oglasila se Bijela kuća Nova akcija U tijeku su uhićenja i pretresi! Procurilo tko je na meti policije i USKOK-a

Virtualni asistenti o kojima je bilo riječ na konferenciji pravi su ljudi, od krvi i mesa, koji "virtualno" rade i obavljaju poslove za svoje klijente. Što su točno virtualni asistenti u Hrvatskoj i čime se bave pojasnila nam je organizatorica konferencije Sanja Veletanlić iz Go2human Hub-a.

Osnovna razlika između virtualnih asistenata poput Siri i virtualnih asistenata o kojima mi govorimo je čovjek. Čovjek koji pomaže drugima, najčešće poduzetnicima da lakše posluju. Koji im pomaže da riješe svoje administrativne poslove, zadatke, operativu. Uglavnom sve ono što ljudi sami ne vole raditi. Tu onda virtualni asistenti uskaču, pojašnjava Veletanlić.

Dodaje kako u Hrvatskoj virtualni asistenti nisu toliko poznati kao vani.

Moramo još puno raditi na tome da uopće objasnimo ljudima, kao prvo da su to ljudi koji pomažu u poslovanju, pa koje oni zadatke rade. Trudim se s ostalim kolegama i kolegicama širiti te informacije, zato što stvarno mislimo da je stvar vrijedna. I za virtualne asistente koji se time bave i za poduzetnike koji ih angažiraju, dodaje.

Zanimalo nas je kako se uopće postaje virtualni asistent. Otkud krenuti?

Da bi bili dobar virtualni asistent vi, za početak, morate biti jako samostalni. I onda morate biti u stanju te stvari istražiti. Danas postoji jako puno informacija i na hrvatskom jeziku o tome kako postati virtualni asistent, koji se alati najčešće koriste, otvoriti paušalni obrt ili jdoo (najčešće je paušalni obrt u Hrvatskoj) gdje pronaći klijente isto ima puno odgovora. Ali za virtualnog asistenta, da bi netko stvarno bio uspješan, mora biti netko tko se ne boji tehnologije, novih alata, istraživanja i učenja. Ali i tko već ima određeni set vještina od ranije. U ovom svijetu ne možemo očekivati od klijenata da će nas oni prvo tri mjeseca obučavati. Mi moramo znati barem nešto, barem jesmo li dobri u Excellu. Ako smo dobri, OK, to je usluga s kojom možemo krenuti. Ako dobro pišemo blog postove, možemo krenuti s tim. Moramo imati nešto u čemu smo dobri i što nekome drugome treba. A moramo imati i malo hrabrosti, pojašnjava naša sugovornica.

Konferencija o Virtualnim asistentima Foto: Zimo

Pandemija je svima pokazala da je moguće određene poslove odrađivati virtualno, bez potrebe da se s klijentima ili partnerima vidimo licem u lice i uživo. Virtualni asistenti tijekom pandemije zapravo su pokazali sve svoje prednosti.

Možda je ružno reći, ali pandemija nam je olakšala posao jer ljudima više nije toliko strano da surađuju s nekim tko nije u istom uredu kao i oni. Da uopće sklope suradnju s nekim s kim se nikad nisu rukovali. Do prije dvije godine to ljudima nije bilo zamislivo. Kako uopće sklopiti ugovor s nekim koga nikad nisi vidio. Pandemija nam sigurno je olakšala, potaknula je i razvoj tehnologije, novih alata koje koristimo za komunikaciju, za kolaboraciju, za suradnju na projektima... Nama danas je lakše biti virtualni asistent no što bi nam bilo prije pet godina, naglašava Veletanlić.

Iako je danas lakše, virtualnim asistentima posao otežava aktualni zakonodavni okvir u Hrvatskoj.

Virtualni asistenti imaju problem raditi legalno u Hrvatskoj ovo što rade. Problem je što, da bi bili virtualni asistent u Hrvatskoj i da bi surađivali s nekoliko klijenata i nudili tu uslugu, jedini način je putem paušalnog obrata. Naravno, možete otvoriti i doo, ali to financijski nema nikakvog smisla. Postoje ljudi koji bi htjeli biti virtualni asistenti uz svoj stalni posao. Tu dolazi do problema kako to porezno riješiti i tu na žalost još uvijek država nije dovoljno napredovala da bi uopće razmišljali o tome da mi nismo prijetnja i da nas ne treba posebno regulirati. Mi želimo platiti porez i raditi, ali država stvari gleda vrlo usko i u nekim kućicama. Ako nije zaposlenje onda ne valja. Na žalost, realnost je puno drugačija. Ali to su već malo teže teme, ističe na kraju Sanja Veletanlić.