Nakon ulaska u Europsku uniju, jedno od pitanja koje mnogi postavljaju jest kada će Hrvatska uvesti euro i kakve će to imati posljedice na našu ekonomiju. O uvođenju eura u Hrvatsku i o njegovom utjecaju na gospodarstvo i na bankarski sektor, prvog dana WinDaysa zanimljivo predavanje održao je Hrvoje Stojić, direktor ekonomskih istraživanja Addiko Grupe.
Stojić je objasnio kako izgleda proces uvođenja jedinstvene europske valute, a on započinje s ulaskom u tečajni mehanizam (ERM II) kojeg je nazvao – čekaonicom. Tu je potrebno zadovoljiti različite kriterije koje Hrvatska već sada zadovoljava, a odnose se na stabilnost cijena, odnosno razinu inflacije (inflacija je prošle godine iznosila 1,6 posto, a trebala biti manja od 2,2 posto), stabilnost tečaja, održivost javnih financija i dugoročnih kamatnih stopa.
S obzirom na to da oko uvođenja eura u Hrvatsku postoje oprečna stajališta, Stojić je komentirao neke od potencijalnih pozitivnih i negativnih učinaka uvođenja eura te je naglasio da bi proces uvođenja europske valute trebao imati pozitivan učinak na provođenje reformi i strukturalnu prilagodbu ekonomije, a utjecat će i na smanjenje valutnog rizika, odnosno njegove većinske eliminacije – iako je kuna stabilna, kao mala ekonomija, Hrvatska konstantno mora dokazivati sposobnost stabilnosti kune.
Bauk inflacije je neopravdan
Ostali pozitivni učinci odnose se na smanjenje kamatnih stopa, niže transakcijske troškove i na poticaj međunarodnoj trgovini jer je kroz brojne primjere dokazano da su nakon uvođenja eura države značajno povećale međusobnu trgovinsku razmjenu. Također, s eurom će se olakšati inozemna ulaganja jer se uvođenjem ove valute stvara pozitivna percepcija prema investitorima izvan eurozone, Hrvatska će imati pristup monetarnim prihodima eurosustava, a u slučaju problema kakve su imali Grčka i Portugal, imali bi pristup financijskoj pomoći.
Što se negativnih argumenata tiče, komentirao je da je u Hrvatskoj trenutačno na snazi trend "de-eurozacije" te se smanjuje udio eura u kreditima pa, ako se ljudi sve više zadužuju u kunama, postavlja se pitanje čemu onda uvoditi euro. Uvođenjem eura spominje se i gubitak monetarne politike, a ono o čemu se najviše govori u javnim debatama kao negativni učinak jest – inflacija.
No bauk inflacije je neopravdan, smatra Stojić jer neki radovi ukazuju na to da je efekt na rast cijena bio oko 0,2 posto – kada su prethodne članice ulazile u eurozonu, to se događalo u uzlaznim ciklusima za europsku ekonomiju, što je bio razlog porasta cijena, a kakav će biti utjecaj inflacije na Hrvatsku, ovisit će i o fazi gospodarskog ciklusa. Ako će gospodarstvo eurozone biti u recesiji, postojat će pritisak na pad, a ne na rast cijena.
Jedan od negativnih argumenta jest i sudjelovanje oko pomoći članicama eurozone – dio zemalja bio je nezadovoljan što moraju pomoći Grčkoj, a Hrvatska bi po toj osnovi morala izdvojiti oko 450 milijuna eura u pet godina.
U slučaju uvođenja eura hrvatsku ekonomiju očekuju dva scenarija – jedan je slučaj mediteranskih zemalja (Grčka, Italija, Malta, Španjolska, Portugal) te su od 2000. godine do danas ove zemlje pale iz početne pozicije iznad prosjeka EU na ispod prosjeka i pale su za oko 18 postotnih bodova prema kriteriju BDP-a per capita u terminima kupovne moći. Drugi slučaj je Slovačke i baltičkih zemalja koje, uz izuzetak razdoblja velike gospodarske krize, konstantno bilježe rast, ako se gleda kriterij BDP per capita u terminima kupovine moći.
Glavni razlog takvih kretanja su ostvarenja po pitanju realne proizvodnosti rada po zaposlenom, no tu Hrvatska zaostaje u odnosu na ostale zemlje – temeljni razlog naše spore realne konvergencije su iznimno sramežljivi pomaci proizvodnosti rada. Također, stopa participacije radne snage je među najnižima – ona je tu na oko 70 posto te skoro svaki drugi radno sposobni Hrvat ne sudjeluje u radnoj aktivnosti.
Izvoz dobara izuzetno je nizak u odnosu na ostatak EU, a što se tiče kompleksnosti izvoza srednje i visoko tehnoloških proizvoda u tom izvozu i tu smo među najnižima, a ako gledamo izvoz usluga intenzivnih znanjem – tu smo na začelju Europske unije.
Bankarski sektor nakon uvođenja eura
Što se utjecaja na bankarski sektor nakon uvođenja eura tiče, Stojić je spomenuo jedinstveni nadzorni mehanizam, što znači da će Europska centralna banka preuzeti izravan nadzor nad sistemski značajnim hrvatskim bankama, smanjit će se obavezna pričuva s trenutnih 12 na jedan posto te će se ukinuti minimalno potrebna devizna potraživanja.
Na principu slovačkog modela iz 2009. godine, Stojić je primijenio glavne premise utjecaja na hrvatski bankarski sustav u slučaju da Hrvatska 2023. godine uvede euro – banke bi izgubile oko 1,4 milijardi kuna na FX trgovanju, oko 900 milijuna kuna kamatnog prihoda, 150 milijuna kuna na naknadama i još oko 100 milijuna kuna zbog rasta troškova (troškovi edukacije djelatnika zbog uvođenja eura i slično), dakle govori se o jednokratnom padu prihoda od oko 7,5 posto.
A ako se pitamo zašto banke žele uvesti euro ako će to za njih značiti takve gubitke, Stojić kaže da je bankama u interesu imati jaču ekonomiju koja je konkurentnija, koja raste po produktivnosti i ima veću potencijalnu stopu rasta jer to za banke znači veće i stabilnije tržište, što će utjecati na ubrzanje kreditne aktivnosti i rast zaduživanja.
