Ukupna količina sintetičkih vlakana koja završava u okolišu nakon pranja rublja penje se na milijune tona, utvrdili su američki znanstvenici.
Pročitajte i ovo
Njihova je procjena da je, od početaka proizvodnje poliesterskih i najlonskih odjevnih predmeta 1950-ih, u okolišu završilo ukupno 5,6 milijuna tona takvih vlakana, a nešto više od polovice te mase - oko 2,9 milijuna tona vjerojatno je završilo u rijekama i morima.
Od tih 5,6 milijuna tona polovica je ''proizvedena'' u proteklom desetljeću zbog hiperprodukcije odjeće. U 90-im godinama prosječno je svaka osoba posjedovala osam kilograma odjeće, a do 2016. to je naraslo na 26 kilograma.
Dok se s pravom brinemo zbog zagađenja voda, taj sintetički materijal sve više utječe i na tla.
Tim Sveučilišta California u Santa Barbari (UCSB) koji je radio izračune utvrdio je da je količina tih vlakana koja završavaju u tlu premašila količinu koja završava u vodama - oko 176.500 tona godišnje u odnosu na 167.000 tona.
Razlog tomu je što je pročišćavanje otpadnih voda iz perilica rublja napredovalo, no talozi koji nastaju pročišćavanjem voda završavaju u tlu.
Čujem ljude kako tvrde da će se problem sintetičkih vlakana od pranja rublja riješiti sam po sebi kvalitetnijim pročišćavanjem otpadnih voda, no mi zapravo radimo problem selimo iz jednog dijela okoliša u drugi, kaže Roland Geyer s UCSB-a za BBC.
Stručnjaci su ranije utvrdili da je ukupna količina proizvedene plastike dosegnula 8,3 milijarde tona, a godišnje u oceanima završi oko osam milijuna tona plastike.
Oko 14 posto sve plastike koristi se za proizvodnju sintetičkih vlakana, uglavnom za odjeću. Pranjem tih odjevnih predmeta stvaraju se sitna vlakna tanja od ljudske kose.
Uklanjanje velikih količina sintetičkih vlakana iz okoliša malo je vjerojatno zbog tehničkih problema ili ekonomske isplativosti pa se fokus mora usmjeriti na sprečavanje odlaganja tih vlakana u okoliš, kaže voditeljica istraživanja Jenna Gavigan.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu PLoS.
