Novi uvjet za život u svemiru: Planeti slični Zemlji možda su ipak rjeđi nego što mislimo

Planet smješten u takozvanoj "nastanjivoj zoni" možda ipak nije dovoljan uvijet za razvoj života na njemu. Novo istraživanje koje je predvodila Haskelle White-Gianella s američkog Sveučilišta Washington otkriva da planet ne treba samo odgovarajući položaj, već i minimalnu količinu vode kako bi održao stabilnu klimu pogodnu za život.

tri vijesti o kojima se priča DRAMA U KUVAJTU VIDEO Snimljen napeti trenutak nakon obaranja američkog zrakoplova: Muškarac na pilota nasrnuo šipkom Rat na Bliskom istoku VIDEO Izraelci tvrde da su pogodili tajni nuklearni kompleks. Planuo američki konzulat u Dubaiju: Šire se snimke buktinje F-35I Ovaj borbeni zrakoplov ključ je izraelske zračne nadmoći nad Iranom i s razlogom nosi naziv - "Moćni"

Na geokemijskoj konferenciji Goldschmidt, održanoj u Pragu 10. srpnja, White-Gianella je predstavila rezultate studije koji upućuju na to da je prag od 20% Zemljine površinske vode ključan. “Otkrili smo da postoji prag količine vode potreban za održavanje stabilne klime,” rekla je White-Gianella na spomenutoj konferenciji, piše New Scientist.

Bez dovoljno kiše koja pokreće kemijske reakcije u stijenama, ugljikov dioksid ne može biti pohranjen u tlu. Umjesto toga, nakuplja se u atmosferi i podiže temperature iznad 126 stipnjeva Celzija, što je previše ekstremno za poznate oblike života.

Taj mehanizam mogao bi objasniti transformaciju planeta Venere. Iako se dugo smatralo da je glavni uzrok njezinog efekta staklenika porast sunčeve svjetlosti, tim znanstvenika predvođen White-Gianelle predlaže da je iscrpljivanje vode imalo veću ulogu na transformaciju navedenog susjednog nam planeta. Simulacije s količinom svjetlosti kakvu prima Venera pokazale su da čak i planeti veličine Zemlje, s dovoljno početne vode, mogu izgubiti sposobnost regulacije CO2 i postati nenastanjivi.

Benjamin Tutolo s kanadskog Sveučilišta Calgary istaknuo je da su te dinamike, primjerice na Marsu, bile obrnute. Tamo je tekuća voda apsorbirala previše CO2 i pohranila ga u obliku karbonata, oslabljujući atmosferu i uzrokujući zahlađenje čitavog planeta.

White-Gianella je naglasila da “moramo pažljivije proučavati geološku povijest nekog planeta.” Pronalaženje planeta u odgovarajućoj temperaturnoj zoni zbog svega neavedenog više nije dovoljno za zaključak može li taj planet podržavati život.