Nova studija ukazuje na nešto nevjerojatno skriveno iza Kuiperova pojasa, na samom rubu Sunčeva sustava

Nova revolucionarna metoda za analizu slika teleskopa pružila je nove uvide u golemost našeg Sunčeva sustava, koji se proteže duboko u međuzvjezdani prostor, što dovodi u pitanje prethodne znanstvene pretpostavke.

tri vijesti o kojima se priča PRIJETI ESKALACIJA VIDEO Izraelci pokrenuli nove napade na Teheran pa objavili da su ubili 1500 Iranaca. Porastao i broj poginulih američkih vojnika Dobro je znati Koje su najsigurnije zemlje za život u slučaju trećeg svjetskog rata: Imamo popis USKO GRLO SVIJETA Iranska "nuklearna opcija": Ako to provedu, udarit će Trumpa tamo gdje je najslabiji

Godinama su astronomi smatrali da se Kuiperov pojas, područje ledenih objekata, stanjuje na udaljenosti od Sunca, otprilike 48 puta većoj od udaljenosti između Zemlje i Sunca (48 astronomskih jedinica ili AJ). Međutim, opaženi su pojasovi ledenih krhotina koji se protežu puno dalje oko drugih zvijezda, što sugerira da naš Sunčev sustav možda nije tako jedinstven kao što se dosad mislilo.

Pročitajte i ovo ''Letjeli smo najdalje ikada'' NASA objavila fascinantne vijesti: Čovječanstvo je u Sunčevu sustavu otišlo dalje nego ikad prije

Strojno učenje još jednom proširilo vidike znanstvenika

Tim astronoma, predvođen kanadskim istraživačkim centrom za astronomiju i astrofiziku Herzberg, namjeravao je otkriti nove ciljeve za sondu New Horizons tijekom njezina putovanja kroz vanjske dijelove Sunčeva sustava. Sonda New Horizons, poznata po snimkama Plutona iz neposredne blizine, snimila je stijenu u obliku snjegovića na oko 40 AJ od Sunca prije nego što je nastavila svoje putovanje brzinom od gotovo 60.000 kilometara na sat prema rubu Sunčeva sustava.

Uočavanje objekata na toj ekstremnoj udaljenosti izazovno je zbog ograničenog svjetla u toj regiji našeg planetarnog sustava. Jedna uobičajena tehnika jest pomak slaganja, gdje se više slika snimljenih u različito vrijeme kombinira kako bi se poboljšala vidljivost zatamnjenih objekata. Međutim, ta metoda zahtijeva poznavanje putanje objekata i značajan ljudski napor.

Kako bi se ubrzao proces i smanjio fizički rad, znanstveni tim upotrijebio je strojno učenje. Uvježbali su neuronsku mrežu na sintetičkim objektima umetnutim u slike teleskopa, a zatim su je primijenili na podatke koje je prikupio teleskop Subaru na Havajima 2020. i 2021. godine. Pristup strojnog učenja identificirao je dvostruko više objekata Kuiperova pojasa od ljudske pretrage podataka iz 2020. godine, što ukazuje na veću gustoću materijala na udaljenosti od približno 60 do 80 AJ i duž putanje sonde New Horizons.

Pročitajte i ovo Zimsko iznenađenje NASA oduševljena: Ultima Thule ima oblik koji nam je svima dobro poznat

Novi uvidi, ali i nejasnoće

Ta bi otkrića potencijalno mogla objasniti anomalni sjaj koji su uočili i sonda New Horizons, i svemirski teleskop Hubble. Dodatno otkrivene ledene krhotine mogu pridonijeti reflektirajućoj prašini u vanjskom Sunčevu sustavu. Međutim, ostaje nejasno je li to otkriće jedinstveno za putanju New Horizonsa ili slična promatranja u drugim dijelovima noćnog neba jeednostavno nisu imala sreće.

Dok rezultati studije čekaju recenziju i potvrdu budućih zemaljskih i svemirskih istraživanja, oni sugeriraju da bi naš Sunčev sustav mogao imati dva različita "prstena" od ledenog materijala, odvojena jazom na oko 50 AJ. Jedan prsten odgovara poznatom Kuiperovu pojasu, dok se drugi sastoji od širokog prostranstva ledenih gromada koje se protežu od Plutona prema van, koliko je zapravo Pluton udaljen od Zemlje. Postojanje navedenog jaza između dva pojasa predstavlja intrigantan misterij.

Rezultati istraživanja preliminarno su predstavljeni su na 54. Lunarnoj i planetarnoj znanstvenoj konferenciji 2023. godine u SAD-u.

Izvor: Science Alert