Postaju li djeca zaista hiperaktivna od šećera? Evo što kaže novo istraživanje

Djeca na rođendanskim zabavama često dobivaju višak energije nakon uživanja u kolačima i slatkišima, što potiče pitanje: je li šećer kriv za njihovu hiperaktivnost?

Previše šećera loše za mozak, no ne uzrokuje hiperaktivnost

Uvjerenje da šećer uzrokuje hiperaktivnost kod djece ustrajalo je desetljećima, utječući na odluke roditelja o dječjoj prehrani. Kao nutricionist neuroznanstvenik, mogu potvrditi da, iako pretjerani šećer nije koristan za mozak, znanstveni dokazi ne podržavaju ideju da uzrokuje hiperaktivnost, piše Amy Reichelt, viša predavačica i nutricionistička neuroznanstvenica sa Sveučilišta Sydney u Australiji za The Conversation.

tri vijesti o kojima se priča opoziv proizvoda Povlači se kruh iz poznatog trgovačkog lanca: "Ne konzumirajte ga, vraćamo novac" najdetaljnija rekonstrukcija zločina Majka dječaku ubojici poslala poruku 2 minute prije masakra: Otkriveno što se sve događalo zlokobnog 3. svibnja i noć prije promjena Veliki preokret: Nakon priče Provjerenog država briše dugove i vraća već uplaćeni novac

Studije su pokazale da djeca koja konzumiraju više prerađene hrane imaju manji volumen mozga u kritičnim područjima kao što je frontalni korteks u usporedbi s djecom sa zdravijom prehranom. Unatoč tome, mit da šećer potiče hiperaktivnost i dalje je popularan, a datira još iz 1970-ih i 1980-ih, pojašnjava Reichelt.

Prijeklo mita o šećeru i hiperaktivnosti

Mit je nastao iz studija o Feingoldovoj dijeti, koju je osmislio pedijatar alergolog Benjamin Feingold, a namijenjena je liječenju onoga što je danas poznato kao poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD). Ta dijeta eliminira umjetne boje, zaslađivače, konzervanse i salicilate koji se nalaze u mnogim zdravim namirnicama. Feingold je tvrdio da izbjegavanje tih supstanci poboljšava fokus i ponašanje kod hiperaktivne djece, iako su njegove studije bile metodološki manjkave i nedostajale su im odgovarajuće kontrolne skupine, ističe australska stručnjakinja.

Moderna znanstvena istraživanja razotkrila su vezu šećera i hiperaktivnosti. Stroge studije, uključujući placebom kontrolirana ispitivanja, dosljedno pokazuju da šećer nema značajan utjecaj na ponašanje ili pozornost djece, naglašava Reichelt. Značajna meta analiza od prije 20 godina nije otkrila povećanje hiperaktivnosti zbog konzumiranja šećera. Naknadna istraživanja podupiru te nalaze, čak i kod djece s ADHD-om.

Mali postotak djece može imati alergije na umjetne aditive, a mlađa djeca mogu biti osjetljivija na te tvari zbog svoje veličine i stupnja razvoja. Međutim, dodaje Reichelt, veza između šećera i hiperaktivnosti je u najboljem slučaju slaba.

Pročitajte i ovo Zanimljivi rezultati Kriv je mozak: Nova studija pokazala zašto smo skloni jesti slatku i masnu hranu

Uloga dopamina kao moguće objašnjenje

Jedno od mogućih objašnjenja za uočenu hiperaktivnost je uloga dopamina, neurotransmitera povezanog s nagradom i povećanom aktivnošću. Kada djeca očekuju slatkiš, njihov mozak oslobađa dopamin, slično učinku psihostimulansa, ali u puno manjoj mjeri. Taj val dopamina može uzbuditi djecu, objašnjava Reichelt, ali to nije isto što i hiperaktivnost izazvana šećerom.

Liječenje ADHD-a često uključuje psihostimulanse koji povećavaju razinu dopamina kako bi se poboljšao fokus i kontrola ponašanja. Kod djece s ADHD-om ti lijekovi ponovno kalibriraju funkciju mozga umjesto da uzrokuju hiperaktivnost.

Zašto mit ipak opstaje?

Mit o hiperaktivnosti izazvanoj šećerom i dalje postoji dijelom zbog društvenih uvjerenja i očekivanja roditelja, napominje Reichelt. U studiji u kojoj je roditeljima rečeno da njihova djeca konzumiraju zaslađena pića ili placebo, oni koji su vjerovali da njihovo dijete konzumira šećer primijetili su hiperaktivnost, čak i kada je piće bilo bez šećera. To pokazuje snagu očekivanja u oblikovanju percepcija, piše Reichelt.

Iako šećer ne uzrokuje hiperaktivnost, on utječe na cjelokupno zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje ograničavanje unosa slobodnih šećera na manje od 10 posto dnevne energije, s daljnjim dobrobitima na 5 posto ili manje. Slobodni šećeri uključuju one koji se dodaju tijekom proizvodnje i prirodno se nalaze u medu, sirupima i sokovima.

Presudno je poticanje umjerenosti i uravnotežene prehrane. Učiti djecu zdravim prehrambenim navikama i njegovati pozitivan odnos prema hrani korisnije je od demoniziranja šećera, napominje Reichelt. Umjesto korištenja slatkih poslastica kao nagrada, razmislite o neprehrambenim nagradama poput naljepnica, igračaka ili zabavnih aktivnosti kako biste potaknuli pozitivno ponašanje, dodaje.

Izvor: The Conversation