Želite li raditi u industriji videoigara, nije bitan fakultet nego znanje

tri vijesti o kojima se priča u tijeku Rat na Bliskom istoku VIDEO Žestoki iranski napadi na Izrael: Najmanje petero mrtvih, među stotinu ranjenih i djeca. Netanyahu nahvalio Orbana poremećaj s opskbom "Cijene će porasti toliko da će ljudi prestati trošiti": Svijet je pred novim udarom Najteže poplave zadnjih 20 godina Kaos u božanstveno lijepoj destinaciji: Naređena evakuacija tisuća ljudi, šteta veća od milijardu dolara

Uoči Game Dev Carrer Day-a, imali smo prilike porazgovarati s nekoliko studija koji se u Hrvatskoj bave izradom videoigara.

Zagrebački studio Intercorona, vjerojatno je poznati po svojom razvojnom timu Little Green Men Games koji uspješno djeluje od 2005. godine.

Fokusirani su prije svega na PC igre i to kroz svoj serijal Star Point Gemini. Upravo o videoigrama i industriji videoigara u Hrvatskoj porazgovarali smo s jednim od osnivača Intercorone, Marijem Mihokovićem.

S obzirom na to da dulje vrijeme već rade videoigre, zanimalo nas je primjećuju li kakve razlike između igrača kad su tek počinjali s izradom igara i danas?

Da, definitivno. Današnji gameri vole brzo, jednostavnije i imerzivno iskustvo. Kao u akcijskom filmu. Stariji gameri su više voljeli drame, polako ulaziti u igru, detaljno ju proučiti. Danas ima puno igara, dobrih igara i mlađi gameri imaju osjećaj da stalno nešto propuštaju. Tako da su skratili vrijeme koje posvećuju igri. Svaku igru veoma površno dožive jer moraju stići sve isprobati i to je problematično. Vole stvari koje ih brzo zaokupe, jako brzo mogu ući u nju, još brže izaći i krenuti dalje.

Koliko to onda utječe na vaš način stvaranja igara?

To doslovno ovisi o žanru. U nekom žanru vizualna prezentacija nije presudna. Manje-više većina timova, čak i najvećih, ne mogu ići na to da rade super savršeno narativno remek-djelo i super savršenu najbolju grafiku na svijetu. To bi koštalo enormno mnogo. Najčešće se stavlja težnja na nešto. Pucačine iz prvog lica biraju grafiku, dok neke narativne igre imaju jako dobru priču i naraciju, ali lošiju grafiku. To se mora unaprijed odlučiti. Te narativne igre više vole stariji igrači koji ne pate na grafiku. Bez obzira na to postoje standardi. I najlošija grafička igra danas, mora biti pet puta bolja nego najbolja prije pet godina. Postoji neki minimum ispod kojeg prosječni igrač neće ni pokušati igrati. Neki minimum se mora odražavati. Ali ako se gleda mainstream, jednostavnije igre bolje prolaze.

Koliko košta izrada prosječne igre?

Jednostavnije igre se mogu relativno brzo napraviti, ako se ide na tip narativno filmskih igara. To traje sigurno godinu i po do dvije. U pravilu to se produži i na dulje. Što se tiče financija, tu vrijedi ono koliko imaš toliko možeš dati. No, na razini Hrvatske su budžeti puno manji nego u Europi zato što su slabiji timovi pa manje novca kola u sustavu. Ali s obzirom na to koliko se uloži u Hrvatskoj, projekti koji dolaze iz Hrvatske izgledaju puno skuplji nego što jesu. Recimo za jednu igru koju mi radimo, s manje od pola milijuna eura, to se ne može napraviti. Veliki timovi imaju daleko veće produkcije. Najveći timovi iz SAD-a su dogurali do budžeta od 200 milijuna dolara, što je više nego da snimate film. Recimo, u našem slučaju. Nama je budžet za prve igre bio veoma mali jer je nas četvero glumilo tim od 20 ljudi i svi smo volontirali. Ali to zahtjeva puno odricanja. Želite li napraviti dobru igru, da vam ljudi ne rade 100 stvari, imaju normalno radno vrijeme i bez nekog odricanja, treba vam između pola milijuna i milijun eura po igri.

Na što najviše otpadne tog novca?

To apsolutno ovisi o žanru igre koja se radi. U našem slučaju i većine timova koje rade igre kao mi, najveći dio otpada na produkciju i plaće timova. U slučaju mobilnih igara ili jednostavnijih igara gdje je produkcija jednostavnija i brža, ali izlaze na tržište koje je enormno zasićeno, tamo je marketing broj 1. Oni na svaki euro uložen u produkciju moraju uložiti 20 na marketing. Jako ovisi o tome što se radi.

Kako se borite protiv piratstva? To je velik problem u industriji.

Većinom apeliramo na naše igrače. Jako smo otvoreni i bliski s našim igračima. Da sad nešto pretjerano ganjamo pirate, ne. To bi bilo trošenje jako puno vremena bez puno rezultata. Tehnički jedino što smo napravili je konstantno ažuriranje proizvoda. Oni "crackaju" verziju, mi promijenimo verziju sljedeći dan i sve kreće ispočetka. U jednom trenutku pirati odustanu.

Je li to onda dobitno rješenje?

To funkcionira u startu jer mi u jednom trenutku moramo prijeći na drugi projekt i više se ne možemo stalno baviti time. I onda nas oni sustignu. No to je dovoljno jer se marketinški uspjeh igre zasniva na prvih deset dana. Morate zaustaviti pirate prvih desetak dana. I naravno, veliku ulogu igra marketing. Sigurno nećemo ulagati u marketing na tržištima na kojima je piratstvo prisutno u 99 posto slučajeva. Žalostan je primjer da tu spada i Hrvatska. Imamo jako puno igrača iz Hrvatske, ali jako malo prodanih primjeraka. Ne žalimo se, ali smo svjesni činjenice da će rijetki otići i kupiti igru. Lokalizacija igre na hrvatski bi nas koštala 300 tisuća kuna, ali smo svjesni da te novce nikad ne bi dobili natrag. I zato to i ne radimo.

No, videoigre ne rade samo programeri. U izradu jedne videoigre uključeni su i dizajneri, glazbenici, scenaristi, glumci koji posuđuju glas. Koliko je vama taj popratni dio vezan uz Hrvatsku?

Nama je taj dio jako važan jer su nam jako narativne igre. Ali u Hrvatskoj to gotovo uopće ne rješavamo. Ima jako puno stručnjaka, ali nisu prilagođeni za rad u gamingu. Primjerice, možete imati fenomenalnog ilustratora, ali ako on to na papiru crta i ne može prebaciti se na računalo, nama je to beskorisno. U većini industrija je to problem. Do sad nije ni bilo takve potražnje. Sad kad se ona pojavila, počeli su se povezivati umjetnici sa studijima. Mi za sad to sve radimo vani, ali voljeli bi da više radimo u Hrvatskoj.

Je li to problem školstva ili brzine razvoja industrije?

Školstvo kod nas jako sporo usvaja neke stvari. Interesa ne nedostaje. Ima jako puno talentirane djece kojima je to jako zanimljivo i mogu se prilagoditi, ali nemaju gdje. Programeri koji izađu s FER-a, su izvrsni programeri, ali oni su u gamingu neupotrebljivi. On mora proći još godinu dana razno raznih treniranja da upozna specifičnosti programiranja. U većini zemalja koje su nama konkurencija postoje smjerovi programiranja za gaming, smjerovi grafike za gaminga, audio stručnjaci za gaming to sve postoji i takvi stručnjaci sutra mogu početi raditi. Nama kad FER-ovac dođe, on može sutra doći i biti jedno šest mjeseci na plaći da nauči kako se radi. I to nije on kriv. Super je što se sami educiraju. Još postoji taj jedan nivo entuzijazma pa hrpa ljudi ima potrebna znanja, ali ih nisu dobili na faksu nego doma, na YouTubeu. Na nekim fakultetima predaju tehničke predmete koji se baziraju na programima koji se više ne koriste. Imate ljude koji postanu vrsni majstori u programu koji više nitko ne koristi. Imaju znanje koje, na tržištu rada, više nitko ne traži.

Dakle, želite li raditi u industriji igara, trebalo bi uložiti vrijeme u vlastitu edukaciju. Što onda dalje? Kako doći do posla u industriji koja iz godine u godinu samo raste?

Moj prijedlog je da uzme igru koju voli igrati, skine kod i raskopa ga. Da vidi kako je to napravljeno, kako to funkcionira. Onda tu može vidjeti što ga interesira, što može razumjeti od toga. Ako je jako dobar u matematici i logici onda mu je puno linija logično. Ima puno engina i alata, vodiča... Danas nije problem ako netko ima volje, može educirati sam sebe. I to mu je izvrsna početna točka. Jer onda svakom timu on može prezentirati što zna. Dovoljno je da pokaže potencijal. Toliko ljudi nedostaje u industriji igara u Hrvatskoj da, čak i ako ne napravi nešto konkretno već samo pokaže potencija, da ima žicu za nešto i volje, uzet će ga neki tim. S obzirom na to da školstvo potpuno promašuje ono što nama treba, to tako funkcionira. U 90 posto tvrtki u Hrvatskoj, koje se bave gamingom, nitko vam neće gledati reference. Sve se bazira na zadacima koje trebate riješiti. Supervizor će onda pogledati jeste li i kako riješili taj zadatak. Ako pokažete potencijal, bez problema možete dobiti posao i napredovati dalje.

Gdje onda nalazite ljude?

Imamo kontakte s fakultetima. Mi dođemo i odradimo gostujuće predavanje o gamingu ili radionice. Ljudi se prijave i vide da li ih to uopće zanima. Onda dođu kod nas kao pripravnici, pomoćnici, na stručno osposobljavanje, studenti, bilo što. I tu se uče. Drugi izvor su testeri. Oni dođu privremeno da nam pomognu testirati proizvod. Nakon toga se redovito dogodi da im damo priliku ako žele raditi. Većina njih se nađe negdje i ostaje.

S obzirom na to da se industrija videoigara u Hrvatskoj razvija i raste, zanimalo nas je i kako vidi industriju igara za pet godina.

Bit će sigurno puno bolje nego sad. Praktički iz nepostojeće industrije i nekoliko timova koji su pokušavali nešto raditi, do danas kad velik broj timova izbacuje na tržište uspješne projekte - to je u biti ogroman skok u par godina. U ovoj industriji je super što rast ide eksponencijalno. Tvrtke ili brzo propadnu ili brzo napreduju. Ako ostanemo samostalni i nitko nas ne kupi.

Intercorona, odnosno Little Green Men Games samo je jedan od studija koji će sudjelovati na Game Dev Career Day-u gdje će imati priliku prezentirati svoje videoigre, ali i okupljenima predstaviti svoje dosadašnje i buduće projekte.