Priča poput one američke: Kad je bio mali FIlip Ljubić htio je biti svećenik, no danas ima nagrađivanu IT tvrtku s 300-tinjak zaposlenih

Galerija 0 0 0 0

Pročitajte i ovo Ratovanje na novoj razini Stvaraju potpuno novu vojsku kakvu svijet još nije vidio i ne štede na sredstvima: "Moramo biti spremni!" Priča iz Danske Zaposlili nove kolege: Tri muškarca i dvije žene imaju imena, lica i adrese, ali...

tri vijesti o kojima se priča Rat na Bliskom istoku VIDEO Uništena ključna zgrada iranskih vlasti. Izraelska vojska izdala upozorenje: "Počinje veliki val napada..." Ključni razgovori usred rata Evo koga je Trump zvao da mu pomogne u ratu s Iranom: "Izaći će iz sjene" Javni natječaj U centru Zagreba niče najmodernija tržnica: Tomašević predstavio novi, moderni koncept

Njihova je priča poput one američke. Dva prijatelja s poslovnom idejom i vizijom sada imaju nagrađivanu tvrtku s 300-tinjak ljudi. Kako i pretpostavljate radi se o IT branši, a kako su izgledali početci te je li doista toliko zahtjevno naći programere kod nas odgovara Filip Ljubić.

Za početak idemo na početak – što ste željeli biti kao dijete?

Bit će smiješno, ali kada sam bio mali htio sam biti svećenik. To mi je bila želja negdje šesti, sedmi, osmi pa čak i prvi razred srednje, duže vrijeme mi je to bila želja,  priča Ljubić, inače izvršni direktor softverske tvrtke.

Sada ste izvršni ste direktor softverske tvrtke. O vama sam pročitala da ste strastveni lider. Po vašem mišljenju koja je glavna razlika između lidera i šefova?

Mislim da je šef onaj koji izvršava ono što je dobio za zadatak pa onda praktički prenosi prema dolje. Lider je onaj koji ima neke snove i koji vjeruje u te snove i koji onda prirodno, bez da o tome previše razmišlja, čita i analizira, srcem vodi tim prema nekom cilju koji je i veći od njega samog.

Iza sebe imate međunarodno iskustvo. Koliko se vaše poslovanje bazira na domaće tržište, a koliko na strano?

Radimo sto posto vani već godinama. Sada s bankama razgovaramo o nekim stvarima, ali to su neki počeci. Do sada smo uglavnom sve na stranom tržištu, to su uglavnom Velika Britanija, Amerika, Švicarska, Njemačka, sve skupa 20-ak zemalja, ali u pravilu zapadni svijet.

Zbog čega strana tržišta, je li naše tržište premalo?

Da, radi se o tome da je naše tržište premalo i nema dovoljno kapitala za neke velike projekte koje mi radimo, nema uopće u Hrvatskoj firmi koji bi tako nešto mogle platiti, bolje su cijene koje se postižu vani. Naravno da neke firme po Zürichu, neke njihove institucije imaju projekte koje imaju puno veće budžete. Nije da mi ne volimo raditi u Hrvatskoj, dapače, dosta smo patriotski nastrojeni, ali te neke budžete koje dobivamo vani omogućuje nam da su projekti raznovrsniji, zanimljiviji.

Smatrate li se poduzetnikom ili inovatorom?

Smatram se prvenstveno poduzetnikom, puno više nego inovatorom.

S kim biste od javnih ličnosti voljeli otići na večeru?

Sacha Baron Cohen

Je li naglašena podjela na muškarce i žene u IT industriji?

Rekao bih da se ta podjela smanjuje. Nekad znam da je bilo na FER-u puno više muških, a danas je sve više cura. Kod nas je isto tako da je svaka treća, svaka četvrta osoba u Q žena.

Znate li tko je na novčanici od 100 kuna?

Ne znam.

A na novčanici od 100 eura?

Ne znam ni to.

Da dan traje sat vremena duže na što biste ih potrošili?

Na to da samo gledam u šumu.

Što je za vas uspjeh?

Uspjeh je po meni neko zadovoljstvo, kada se čovjek budi i liježe sretan.

Kao i mnoge druge velike tvrtke krenuli ste u svoj poslovni pothvat samo s jednim prijateljem, kako je to izgledalo?

Bilo je frkovito. Pokrenuli smo firmu s dvoje djece svaki, s puno kredita i s velikom neizvjesnošću, dobro da smo bili skupa jer da sam bio sam u puno nekih situacija, barem 10,15 gdje se čovjek stvarno pita što mi je ovo trebalo?

Pretpostavljam da je onda odgovor na moje sljedeće pitanje, je li u biznisu bolje biti sam ili imati partnera, imati partnera?

Mislim da treba partner čisto statistički kada gledate s kim god da razgovarate i koji god firmu da uzmete, samo u Hrvatskoj od nekakvih 50-ak firmi koji su uspješni startupi, sve te firme su u zadnjih 10-ak godina koliko ja znam nastale u nekakvom vidu partnerstva.

Koliko trenutno ima ljudi u vašoj tvrtki?

Ima nas negdje 300-tinjak i taj broj dosta raste. Evo baš sam sazvao zanimljiv podatak da je u prvih 20 radnih dana ove godine došlo 20 novih ljudi. Zato što je to ipak Nova godina pa puno ljudi mijenja posao oko Nove godine tako da ne bih rekao da će se nastaviti tim tempom, ali zanimljivo je.

Kada smo kod posla, neizostavno je pitanje u vašoj, IT, branši – koliko je teško naći radnike?

Jako teško, a bit će sve teže i teže. Mi imamo tim od šest ljudi koji radi samo to. Prošle smo godine doveli 126 novih ljudi na projekte što je isto jako puno u godinu dana.

Po vašem mišljenju što je važnije - kapital ili ideja?

Rekao bih da nije važan niti kapital niti ideja. Mislim da je važna upornost jer krenuti ispočetka je neopisivo teško, ima toliko puno problema na dnevnom nivou da se s tim treba nositi. Strast i upornost su puno važniji.

Što radite za sebe, a ne za novac?

Najviše volim biti s obitelji i djecom. Sada sam bio sa sinom u Dubaiju za njegov 10-ti rođendan baš smo namjerno išli solo kako bih mu se posvetio i da se posvetimo jedan drugome. To je nešto za što bih volio imati više vremena.

Sada se moramo malo vratiti novcu. Da imate posljednjih tisuću eura, u što biste ih uložili?

Mislim da bih se s tih tisuću eura dobro odmori – ili nekakvo putovanje ili nešto da sam sa sobom razmislim i napunim baterije i strastveno uđem u nekakav pothvat. Tih tisuću eura sigurno nije dovoljno za otvoriti nekakav biznis pa trošiti te novce, ali može biti dovoljno da čovjek odmori glavu.

Naposljetku, da niste ovo što jeste, čime biste se bavili?

Mislim da bih sigurno bio uvijek u nekakvom vidu poduzetništva. Uvijek sam kao mali bio takav da sam bio spretan, gledao gdje, što i kako, otkrio nam je na kraju Filip Ljubić, izvršni direktor softverske tvrtke.