Europska svemirska agencija trebala bi, ako ne bude kakvih problema, večeras lansirati svoju novu raketu Ariane 6 u svemir.
Ovo je veliki trenutak za Europu, budući da će raketa osigurati naš zajamčeni, autonomni pristup svemiru – i svu znanost, promatranje Zemlje, tehnološki razvoj i komercijalne mogućnosti koje ona podrazumijeva. Uz mnoge značajke koje su potpuno nove za Ariane 6, moći ćemo nositi više i odnijeti dalje, dok ćemo održivo odlagati gornju fazu lansera kako bismo spriječili da postane svemirski otpad, ističu iz ESA.
Zašto je Ariane 6 tako posebna?
Ariane 6 visoka je od 56 do 62 metra, ovisno o veličini tereta koji nosi sa sobom. Viša je (i ravnija) od Kosog tornja u Pisi. Kad nosi svoj teret ili 'korisni teret', težit će gotovo 900 000 kilograma (900 tona), što je otprilike jednako kao dva puna zrakoplova Boeing 747-8.
Kako pojašnjavaju iz ESA, Ariane 6 ima modularnu strukturu koja se sastoji od tri glavna dijela naslagana jedan na drugi: glavni stupanj s dva ili četiri boostera, gornji (orbitalni) stupanj i korisni teret u njegovom oklopu.
Nova raketa bit će dostupna u dvije verzije ovisno o količini potrebnog potiska: Ariane 62 ima dva P120C pojačivača, a Ariane 64 ima četiri, pružajući dodatni potisak za teže terete ili udaljenija odredišta.
Pročitajte i ovo
Glavni stupanj, koji se naziva i osnovni stupanj, najveći je dio rakete i nalazi se u njezinoj bazi. Visok je 32, širok 5,4 metra te težak 23 tone bez pogonskog goriva. Pokreće ga motor Vulcain 2.1 koji sagorijeva tekući kisik i vodik za stvaranje 138 tona potiska. Radi se o nadograđenoj verziji motora Vulcain koji je pokretao Ariane 5. Njegova se mlaznica brzo naginje i okreće tijekom lansiranja kako bi raketa letjela uspravno, poput balansiranja olovke na vrhu prsta.
Ne smijemo zaboraviti ni spremnike tekućeg pogonskog goriva u kojima se nalazi gotovo 154 tone tekućeg vodika i kisika. Oba se moraju ohladiti na nevjerojatno niske temperature i staviti pod visoki tlak kako bi zadržali tekući oblik, –182°C za kisik i –253°C za vodik.
Glavnom stupnju dodana su dva ili četiri P120C raketna boostera na čvrsto gorivo. Svaki je dugačak 13,5 metara i ima promjer od 3,4 metra. Motor je napunjen s oko 142 tone krutog goriva, od kojih svaki daje oko 4500 kN maksimalnog potiska. P120C se također koristi kao dodatni motor prvog stupnja rakete Vega-C, gori 130 sekundi do visine od oko 70 kilometara.
Kad gornji stupanj dosegne orbitu, kreće misija postavljanja korisnog tereta u orbitu. U tome će pomoći potpuno novi Vinci motor koji se može ponovno pokretati, a pokreće ga 30 tona kriogeno hlađenog tekućeg kisika i tekućeg vodika. Ključni dio gornjeg stupnja je pomoćna pogonska jedinica (APU) – mali sustav koji igra vitalnu ulogu stvarajući tlak u spremnicima goriva tijekom leta i osiguravajući dodatni potisak na zahtjev. Zahvaljujući tome, gornji se stupanj može aktivirati do četiri puta, ispuštajući korisni teret u različite orbite. Nakon što obavi svoju misiju, gornji stupanj kreće na svoj posljednji let prema Zemljinoj atmosferi.
Pročitajte i ovo
#Ariane6 stands tall before launch, mobile building rolled back, eyes on the sky🚀 pic.twitter.com/P1ZrxgSeol
— ESA Space Transport (@ESA_transport) July 9, 2024
Prvi let i puno zadataka
Prvi let ove rakete trebao bi se odvijati u tri faze, tijekom kojih će se pokazati različite sposobnosti najnovije europske rakete za prijevoz teških tereta.
U prvoj fazi, lansiranju, pali se glavni motor Vulcain 2.1 i dva boostera P120C. Nakon uspješnog lansiranja i ulaska u atmosferu, odvaja se glavni stupanj od gornjeg stupnja te se pale Vinci motori koji raketu usmjeravaju u eliptičnu orbitu na visini od 700 kilometara iznad Zemlje.
U sljedećoj fazi kreće ponovno uključivanje gornjeg stupnja pomoću Vinci motora te se raketa ravna iz eliptične u kružnu orbitu na visini od oko 580 kilometara od Zemlje.
Nakon prvog ponovnog paljenja uslijedit će postavljanje prva tri satelita Ariane 6; OOV-Cube, Curium One i Robusta-3A, te aktivacija dvaju njegovih eksperimenata na brodu, YPSat i Peregrinus.
Nekoliko sekundi kasnije, druga skupina satelita će se postaviti; 3Cat-4, ISTSat i GRBBeta, a bit će uključena zadnja dva eksperimenta, SIDLOC i Parisat. Treća naredba za odvajanje će zatim postaviti CURIE i replikator.
Ako Ariane 6 uspije odraditi sve do te točke bez problema, smatrat će se da je misija ispunjena. No, to ne znači i da je let gotov.
Posljednja faza testirat će mogućnost rada gornjeg stupnja rakete u uvjetima mikrogravitacije, odnosno njegov kontrolirani povratak natrag na Zemlju. Nakon što gornji stupanj pokrene kontroliranu deorbitu, dvije kapsule za ponovno korištenje odvojit će se od gornjeg stupnja kako bi se sigurno spustile na Zemlju. Gornji stupanj trebao bi se početi vraćati prema Zemlji i izgoriti u atmosferi.
Iz ESA ističu kako je Ariane 6 dizajnirana tako da spriječi da gornji stupanj ostane u svemiru i na taj način eliminira potencijalni nastanak novog svemirskog smeća.
Cijeli let možete pratiti uživo i ovdje.
