A sad nešto potpuno drugačije: Opustite se i poslušajte kako zvuče svemirske simfonije

Svemir nije samo vizualno zanimljivo mjesto, već može biti i iznenađujuće "glasno". Barem ako je suditi po nizu "svemirskih simfonija" koje je objavila NASA-a, a koje su nastale zahvaljujući sonifikaciji astronomskih podataka.

tri vijesti o kojima se priča PRIJETI ESKALACIJA VIDEO Izraelci pokrenuli nove napade na Teheran pa objavili da su ubili 1500 Iranaca. Porastao i broj poginulih američkih vojnika Dobro je znati Koje su najsigurnije zemlje za život u slučaju trećeg svjetskog rata: Imamo popis USKO GRLO SVIJETA Iranska "nuklearna opcija": Ako to provedu, udarit će Trumpa tamo gdje je najslabiji

Naime, teleskopi mogu detektirati različite vrste svjetla, a svako od tih svjetala sa sobom nosi i gomilu informacija o tome što se promatra. NASA-ini znanstvenici već godinama te informacije pretvaraju u note i harmonije koje daju potpuno nov doživljaj galaksija, maglica i zvjezdanih sustava diljem svemira.

Pročitajte i ovo Boje pretvorene u zvukove Svemirska simfonija: Poslušajte glazbu napravljenu na temelju fotografija teleskopa James Webb

Podaci prikupljeni promatranjima u NASA-inom rendgenskom opservatoriju Chandra, svemirskim teleskopom James Webb, svemirskim teleskopom Hubble i svemirskim teleskopom Spitzer, pretvoreni su u harmonije koje istovremeno oduševljavaju, ali i jasno daju do znanja da se radi o nečem "izvanzemaljskom".

Sonifikacija sustava R Aquarii

Sustav nazvan R Aquarii sadrži dvije zvijezde - bijelog patuljka i crvenog diva - u orbiti jedne oko druge. U složenoj vizualnoj slici, Hubbleovi podaci (crveno i plavo) otkrivaju spektakularne strukture. Rendgenske zrake iz Chandre pokazuju mlaz bijelog patuljka koji udara u materijal koji ga okružuje i stvara udarne valove. U sonificiranju R Aquarii, djelo se razvija kao radarsko skeniranje slike, u smjeru kazaljke na satu, počevši od položaja na 12 sati. Glasnoća se mijenja proporcionalno svjetlini izvora u Hubbleovoj vidljivoj svjetlosti i Chandrinoj rendgenskoj slici, dok udaljenost od središta diktira visinu glazbe. Kako pojašnjavaju iz NASA-e, "šiljci" koji se mogu vidjeti u uglovima su "difrakcijski šiljci”, artefakti sa sjajne središnje zvijezde. Slušatelji mogu čuti mlazove bijelog patuljka dok kursor putuje blizu položaja dva sata i osam sati. Lukovi nalik vrpci koje je uhvatio Hubble stvaraju melodiju koja se diže i spušta i koja zvuči slično nizu glazbenih zdjela , dok se podaci sa Chandre mogu čuti kao sintetičko i vjetrovito predenje.

Stephanov kvintet

U Stephanovom kvintetu, četiri galaksije se kreću jedna oko druge, dok se peta galaksija, iako se nalazi u kadru, zapravo nalazi puno dalje. Slika Stephanovog kvinteta sadrži infracrveno svjetlo iz svemirskog teleskopa James Webb (crveno, narančasto, žuto, zeleno i plavo) s dodatnim podacima iz svemirskog teleskopa Spitzer (crveno, zeleno i plavo) i rendgensko svjetlo iz Chandre (svijetloplavo). Sonifikacija tih podataka počinje na vrhu i skenira sliku prema dolje. Visina se mijenja u odnosu na svjetlinu na različite načine. Pozadinske galaksije i zvijezde u prvom planu na vizualnim slikama koje Webb otkriva mapirane su u različite note na marimbi od sintetičkog stakla. Same galaksije Stephanovog kvinteta čuju se kako glatko mijenjaju frekvencije dok skeniranje prelazi preko njih.

Pročitajte i ovo Oduševit će vas Poslušajte simfoniju zvijezda naše galaksije u izvedbi tri NASA-ina teleskopa

Messier 104

Ova je galaksija udaljena oko 28 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, nagnuta je gotovo rubno, što omogućuje pogled na njezinu svijetlu jezgru i spiralne krakove omotane oko nje. Spitzerov infracrveni pogled na M104 pokazuje prsten prašine koji kruži oko galaksije i probija se kroz prašinu na Hubbleovoj optičkoj svjetlosnoj slici, ali i otkriva inače skriveni disk zvijezda unutar prstena prašine. Chandrina rendgenska slika pak prikazuje vrući plin u galaksiji i točkaste izvore koji su mješavina objekata unutar M104 kao i kvazara u pozadini. U sonificiranju ovih podataka, svaku vrstu svjetla možemo slušati odvojeno ili zajedno. Obje opcije počinju na vrhu i skeniraju prema dnu slike. Svjetlina kontrolira glasnoću i visinu, što znači da su najsvjetliji izvori na slici najglasniji i najviše frekvencije. Podaci iz triju teleskopa preslikani su na različite vrste zvukova - oni iz Chandre zvuče poput sintesajzera, Spitzerovi infracrveni podaci su žice, a optička svjetlost iz Hubblea ima zvonaste tonove.