Snajperski hici i bombe. Dim i prašina posvuda. Prva crta bojišta. Samo nekoliko stotina metara dalje, ostaci razbijenih džihadističkih snaga. 'Ovo je njihova oprema za zasjede. Nešto poput mine. Zakačili su je za žicu koja ide sve do kraja ove uličice. Htjeli su napraviti zamku kada krenemo za njima u ove tunele. Također su postavili i sustave kamera na mjestima na kojima se ulazi u tunele', objašnjava Heval Kurtay iz kurdskih PKK snaga kročivši u tunel.
Pročitajte i ovo
Ušli smo u tunele koje su prije tek nekoliko dana držali teroristi. 'Ovo je jedna od njihovih kamera. Spojili su je sa eksplozivom koji bi se aktivirao kada bi netko stao ispred nje. Uglavnom su koristili ovaj sustav nadzora kako bi pratili tko prilazi tunelima. Jedna osoba bi pratila nekoliko različitih monitora u isto vrijeme', objašnjava nam Kurtay.
Svuda uokolo su tijela koja nitko nije sahranio. Iskaznice onih koji su pobjegli, fotografije tko zna koga. Podzemlje iz kojeg su godinu dana terorizirali Sindžar.
'Ovo su njihovi grafiti po zidovima. Džihad, Islamska država i tako dalje. Ono što nas najviše boli jest to što se oni bore pod imenom Islama. Ali kao što vidite, posvuda su uništeni dijelovi Kurana. A ovo je sveta knjiga koju svi poštuju', priča nam Kurtay.
SVE VEĆA PARANOJA - IS napustio vođa nakon što je za dlaku izbjegao smrt?
Erbil se nalazi na sjeveru Iraka. Jedan je od najvećih kurdskih gradova. Potpuna suprotnost od onoga što nas je čekalo. Do njega smo stigli letom iz Istanbula. Do Sindžara nas čeka težak put, gotovo sedam sati vožnje. Cesta je dobra, no područja kroz koja prolazimo, donedavno su bila bojno polje. Ni sada situacija nije posve sigurna.
Autom krećemo sve do Sindžara, na samoj granici sa Sirijom. Cijelo vrijeme uz pratnju fiksera Ehsana. 'Moj posao je riskantan, ali mi daje neku važnost. Kada to radim čini mi se kao da pričam priču i pišem povijest', kaže nam Ehsan.
Odmah nas upozorava da strogo pratimo naputke. Svaki korak više, može značiti smrt.
Ovo je grad u kojem je živjelo 50.000 ljudi. Danas je pretvoren u hrpu ruševina. Oslobođen je prije tek dvadesetak dana.
Zajedničkim snagama raznih kurdskih frakcija: PKK i Pešmerga, Jazida te američkih snaga iz zraka, protjerani su pripadnici Islamske države.
Kurdski borci, Pešmerge i PKK su uspjeli presjeći ISIL-ova uporišta, Mosul u Iraku i Rakku u Siriji. Ovdje na glavnom gradskom trgu kalifat je prepolovljen, na dva dijelu.Osjeti se veliki pritisak u potpuno srušenom gradu da ne bi pao u ruke džihadista.
Putin teroristima zaprijetio nuklearnim oružjem
Ruševine obilaze tek poneki. Tko su oni? Pljačkaši ili stanovnici grada koji su došli spasiti ono što se spasiti da, nikoga ne zanima. To trenutačno i nije pitanje broj jedan. Jer i dalje je jedino bitno, zaštititi oslobođeni grad i spasiti živu glavu.
'Opet bi mogli napasti Sindžar, no možemo jamčiti da ga neće osvojiti. Sindžar je bio glavni trgovački put Islamske države', kaže nam zapovjednik snaga PKK.
Irački je to dio Kurdistana. Samo dva kilometra udaljen od sirijske granice. Stanovnici ovoga grada uglavnom su bili Jazidi. Narod koji je ujedno i najveća žrtva džihadista.
Svakim danom otkriva se neka nova masovna grobnica. Pobijeno je na tisuće. Pretpostavlja se da je oko 15.000 jazidskih žena odvedeno kao seksualno roblje na teritorij koji kontrolira Islamska država.
Tek pojedinci nastoje stvoriti makar privid normalnog života. Neki su odmah nakon 13. studenog i napada na Pariz skovali plan doći u neposrednu blizinu islamske države. Te na licu mjesta napraviti priče o tome što se događa u Iraku i Siriji.
Svi su u ranim dvadesetima godinama. Ovo im je dosad najteži, ali ne i prvi ratni teren na kojem su bili. Bili su već u Ukrajini i Libanonu. Cilj ovim mladićima je objektivom zabilježiti strahote rata. Znaju da mnogo riskiraju. Jer naime, upravo je ovaj sukob s Islamskom državom dosad odnio najviše života sedme sile u povijesti ratovanja. Čak 200 novinara i snimatelja, platilo je glavom.
MOŽE I GORE Nakon poraza IS-a, Zapad bi se mogao suočiti s još većom prijetnjom
Lice Sindžara je kažu i lice Islamske države. Uništen grad, protjerani ljudi. Bilo je ili jedni ili drugi. 'Ubijanje nikada nije dobro. Ali mi smo vojnici. Ako ne ubijem neprijatelja, on će mene. Ako želim preživjeti, moram ubiti', kaže Dersim, vojnikinja, inače Jazidkinja.
Tko će se i kada ovdje vratiti? Mnogi su spas potražili u okolnim kampovima. Neki su bolji život potražili na Zapadu.
Etnički Kurd, naš fikser Ehsan, shvaća odluke svojih sunarodnjaka. No on sam, kao i mnogi drugi, na takav se korak nije odlučio. 'Ako odeš na zapad, i svi tako odluče koji loše žive, onda ostavljaš zemlju onima koji je žele osvojiti. Naši junaci, Pešmerge također žele bolji život. Nitko ne želi uzeti pušku u ruke ako može uzeti olovku', kaže Ehsan.
S jedne strane ljudi koji žele živjeti, s druge - radikali kojima smrt predstavlja samo kartu za nebo i mučeništvo. Ovi ljude se bore protiv fanatizma s kojim se moderni svijet suočava na najokrutniji način.
Kurdi su danas najveći saveznici zapada u borbi protiv Isila. Premda terorističkih napada ima i u Parizu i u drugim dijelovima svijeta, prava bitka za obranu protiv kalifata vodi su upravo ovdje u Sindžaru.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
