Koji su bili motivi pučista da krenu u vojni udar i svrgavanje Erdogana?
Ako poznajemo ulogu vojske u Turskoj onda možemo reći da su motivi, prije svega, bili protiv turskog predsjednika Erdogana i njegove politike, odnosno politike određene islamizacije koju teško vojni sustav, koji je bio čuvar sekularne Turske, može podnijeti. Dakle, tu prije svega treba gledati motive. Možemo gledati motive i u ekonomskoj situaciji koja je malo lošija pa se možda činilo da je sada pravo vrijeme i da će dobito podršku javnosti. Očito je nisu dobili.
Što se sada može očekivati od predsjednika Turske, nakon što je spriječio vojni udar, kojim će smjerom krenuti?
On mora pokazati da ima još uvijek veliku moć i on je to već danas pokazao. Dakle, njegove odluke, prije svega uhićenje onih za koje se sumnja da su sudjelovali u tome, isto tako, dobili smo vijest da su krenuli prema pravosuđu koja je još jedan trn u oku kojeg nije, kao premijer uspio reformirati u onom smislu da slijedi njegovu politiku, pa je sad krenuo i u tom smjeru. Može se svakako očekivati da će biti jedna razina pritisaka prema svima onima koje smatra protivnicima svoje politike, u pravosuđu, vojski i drugim segmentima.
Predsjednik Erdogan bio je u svojevrsnoj međunarodnoj izolaciji, može li se očekivati da bi tu molo doći do nekih promjena?
Promjene su već najavljene. On je prije nekoliko mjeseci, kad je premijer Davutoglu morao otići, Erdogan je imao nula međunarodnih prijatelja, osobito onih jakih međunarodnih partnera, nakon toga je pokrenuo proces pomirenja s Rusijom, s Izraelom i to u vrlo kratkom vremenu jer on ne može drugačije. Ako želi ostvariti moć, a to mu je cilj, cilj Turske u nekom širem međunarodnom okruženju, od Bliskog istoka i šire, on mora imati međunarodne prijatelje, a da bi to imao najprije mora sanirati situaciju iznutra. Mislim da mu je ovo došlo kao naručeno, da sanira, na jedan način, demokratski, koji je autoritaran ali to nije nešto što je neobično za njegovu politiku.
