Trumpov, u tehnološkom i ekološkom smislu reakcionarni poklič "Drill, baby, drill!" možda – zasad samo možda – sadrži u sebi i jednu, široj javnosti skrivenu poruku, podešenu na drugu frekvenciju: onu na kojoj komuniciraju u moskovskom Kremlju.
Naime, posljednjih godina, otkako je rat u Ukrajini prerastao u rovovsku klaonicu nazivanu još i "rat na iznurivanje", dio ruskih poslovnih ljudi u egzilu, bivših insajdera ruskog sistema i zakletih Putinovih neprijatelja, više je puta isticao da postoji kod SAD-a jedno, nikad iskorišteno sredstvo kojim bi ta velesila mogla Putinovom režimu zadati upravo smrtonosni udarac. Pritom se uopće ne radi o oružju, niti o još jednom, 280. ili 335. po redu paketu "strašnih sankcija", koje su dosad na ruski sustav djelovale kao steroidi: od njih se doima sve moćniji, neranjiviji i opasniji, premda niz simptoma sugerira da bi mu prilično brzo mogli uzrokovati teško oboljenje vitalnih organa.
Rješenje je velika naftna kombinacija?
Protjerani ruski biznismeni, iliti oligarsi poput Mihaila Hodorkovskog i Jevgenija Čičvarkina, u brojnim su razgovorima na Youtubeu isticali još uvijek kroničnu "monokulturnost" ruske ekonomije. Njenu tešku ovisnost o jednoj sirovini, ne-diverzificiranost zbog koje i nakon desetljeća gospodarskog rasta nafta i derivati čine do 50 posto budžetskih prihoda Ruske Federacije. Uvjeravali su da se Putinov model ratovanja, ali i vladanja uopće, drži na povijesno visokim cijenama nafte i da, dokle god je tako, tiranina ogrezlog u svevlašće i zločin teško da išta može uzdrmati. Riječ je, uzgred, o tržišnoj okolnosti koja miluje Vladimira Vladimiroviča u čitavoj mu vlastodržačkoj eri. Njegovom prethodniku Borisu Jeljcinu tijekom osam gladnih godina 90-ih nafta nikad nije postizala cijenu višu od 21 dolara za barel, dok je Putinu u 25 godina na vlasti veliku većinu vremena koštala između 60 i 110 dolara.
I ne vide u cijeni nafte tajnu velike moći samo disidenti. Jedan od najimućnijih industrijalaca Putinove Rusije, Oleg Deripaska, još u studenome je javno izrazio bojazan da bi dolazak Trumpa na vlast mogao dovesti do naglog američkog povećanja proizvodnje nafte, i drastičnog pada njene vrijednosti na svjetskom tržištu do ljeta. Barel sirove nafte tipa Brent mogao bi, tvrdi, koštati svega 50 dolara.
"Deripaska je neosporno čovjek koji se dubinski razumije u makroekonomiju", smatra Jevgenij Čičvarkin, nekoć najmlađi milijarder u Rusiji, a danas londonski poduzetnik libertarijanskih stavova, opozicionar i sakupljač medicinske pomoći za Ukrajinu.
Kako je odmicala američka predsjednička kampanja, glasovi ruskih poduzetnika u dijaspori izražavali sve više umjerenog optimizma pri procjenama Trumpovog odnosa prema Vladimiru Putinu, koji se najavljivao kao pobratimstvo duša - znakovito uvažavanje, ako ne i divljenje sa strane Trumpa.
Uz strah da će ukinuti Ukrajini pomoć, prostački izvrijeđati njene lidere i borce, te prepustiti silovanu zemlju na milost i nemilost Putinovoj hordi (onom lakoćom kojom je na cjedilu ostavio afganistanske partnere u borbi protiv talibana ili Kurde u borbi protiv Asada), posljednjih se tjedana u javnost ruske oporbe probija i dojam da si Trump neće dozvoliti deal s Putinom u kojem će povratnik u Bijelu kuću ispasti izigran i slab. Njegove novije poruke sadrže nezadovoljstvo ruskom nespremnošću na pregovore, a sada već i otvorene prijetnje strašnim ekonomskim kaznama za Rusiju ukoliko nastavi ratovati.
Indicije da doista namjerava razgraditi Putinovu ratnu mašinu ekonomskim tehnikama nastavile su se jučerašnjom porukom Saudijskoj Arabiji, američkoj partnerici koja je s Rusijom dio transkontinentalnog naftnog kartela OPEC+.
"Tražit ću od Saudijske Arabije i OPEC-a da spuste cijene nafte. Ako se cijene spuste, rusko-ukrajinski rat trenutno će završiti. Saudijci i OPEC su, zapravo, do određene mjere vrlo odgovorni za ovo što se događa", poručio je Trump videozidom okupljenima na ekonomskom forumu u Davosu. Time je dospio na liniju više istaknutih ruskih intelektualaca liberalno-demokratske provenijencije koji godinama podsjećaju da bi bez zarade od fosilnih goriva Ruska Federacija ostala zmaj bez vatre.
Saudijski princ Mohammed bin Salman prima u goste Vladimira Putina bez pardona. Pola godine nakon početka invazije na Ukrajinu, Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) dogovorila je među sobom smanjenje proizvodnje nafte kako bi podigla cijenu proizvodu, što je Putinu omogućilo da vodi intenzivan rat na iscrpljivanje u Europi, a pritom na crnom zlatu zarađuje još više. Bidenova administracija ispala je nemoćna da to spriječi. Saudijska Arabija pojavljuje se na summitima za Ukrajinu kako bi poručila da nema validnih razgovora o njenoj budućnosti bez Rusije. Princ Salman pokušava izgraditi saudijsku inačicu Dubaija, uz niz drugih megaprojekata koji djeluju kao naftne fatamorgane u pustinji dobio je i organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva – sve se za strahovladu vladarske kuće Saud odvija po PS-u.
I sada se iz pepela izdiže Donald Trump, koji nakon što je u prvom mandatu odgovarao na pitanje što treba činiti – Make America great again! - u drugom mandatu daje odgovor i na pitanje "kako" - "Drill, baby, drill!"
Ruski mediji u emigraciji nisu propustili uočiti da na inauguraciji njujorškog milijardera nije bilo veleposlanika Ruske Federacije (ukrajinski je nazočio), ali se među uzvanicima našao jedan drugi Rus – Mihail Borisovič Hodorkovski, kontroverzni oligarh Jeljcinove ere, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi Ruske Federacije, naftni privatizacijski tajkun koji je u biznisu i politici pokušao oponirati novom gazdi Rusije, Putinu, pa je završio u zatvoru na devet godina, a naftna mu je kompanija Jukos nacionalizirana. Emigriravši na zapad neko je vrijeme bio povučen, a sada je ponovno aktivan u potrazi za načinom da sruši režim mrskog mu bivšeg KGB-ovca.
Kada bi, nakon svih napora i uznemirujućih neuspjeha prethodnika na Zapadu, Donald Trump uspio ekonomskim manevrima natjerati Vladimira Putina da prekine ljudoždersku agresiju na Ukrajinu, vjerojatno bi zaslužio tri Nobelove nagrade za mir odjednom (za ekologiju se još ne dodjeljuju, niti je za tu temu pokazao interes). Otvorio bi se i prostor za ozbiljnu reviziju novije povijesti, jer bi se postavilo pitanje zašto Bidenova administracija tako nešto nije učinila.
Problem je, međutim, u Trumpovom sociopatskom preziru prema odgovornosti za obećano, izrečeno i učinjeno. Kombinacija komunikacijskog vatrometa i posljedične toksične magle koju stvara 78-godišnji MAGA propovjednik u ozbiljnom je sukobu s činjenicama, širim kontekstom i realnošću, pa onome tko u svemu tome pokušava pronaći vjerodostojni smisao prijeti da mu iznad ušiju izrastu rogovi kao onom Qanonovom čovjeku-bivolu koji je prije četiri godine tutnjao po američkom Kongresu.
Kao prvo, SAD još uvijek nije Ruska Federacija. Trump nije imperator, a Shell, ConocoPhillips i Chevron nisu Rosnjeft i Gazprom, da im taj imperator može naređivati neka povećaju obujme vađenja nafte dok cijene ne padnu sa 80 dolara na 40. Čak i kad bi to nekako uspio – povećati proizvodnju u ovom biznisu nije jednostavno, ni brzo ostvarivo. Dugogodišnji analitičar tržišta nafte i plina, uz to i arabist i iranist, Mihail Krutihin, podsjeća da su za tako radikalna povećanja američkim eksploatatorima potrebni novi izvori, novi projekti na novim teritorijima. Čak i ako ih Donald Trump brzinski učini dostupnima ukidanjem Bidenovih ograničenja, za pokretanje industrijskog pogona na novim nalazištima potrebno je od dvije do pet godina.
Jedini tko troškovno i infrastrukturno može naglo povisiti crpljenje i zakolebati svjetske cijene jesu ranije spomenuta Saudijska Arabija i oko nje okupljene, susjedne joj države: zaljevski naftni kartel.
"Unutar organizacija OPEC i OPEC+ postoji takvo raspoloženje: hajde da odustanemo od svjesnog ograničavanja bušenja i crpljenja. Razgovarao sam sa specijalistima iz zemalja- članica OPEC-a koji su mi govorili da im je dojadilo promatrati kako njihove manipulacije sa smanjivanjem proizvodnje nemaju više osobitog utjecaja na tržište. Govorili su mi da treba odustati od svih tih kvota, razvaliti taj OPEC+ (u koji ulazi i Rusija, op. M. S.), vaditi onoliko nafte koliko se može i davati na tržište: "Cijene će pasti, da. Ali zaradit ćemo na količini."
Smatraju da će, ako s tržišta odu konkurenti s visokim troškovima proizvodnje, poput Rusije, oni s jeftinijom naftom preuzeti tržište", izjavio je jučer Krutihin za litavski Breakfast Show.
Problem s ovim planom je što u države s visokim troškovima crpljenja spada i SAD. Krutihin smatra da će se američke banke teško odlučiti na financiranje projekata novih nalazišta pri cijeni manjoj od 60 dolara za barel. Zbog toga je još manje vjerojatno da će pad, ako ga i bude, biti takav da će rusku ekonomiju vratiti u zloglasne Jeljcinove godine. Čini se da Trump računa na to da će pritisak biti negdje između, dovoljan da dotjera kremaljskog tiranina i agresora do pregovaračkog stola. Pritom nema potvrde da u glavi potonjeg postoji makar i daleki pojam o mogućnosti ikakvih realnih pregovora, a Ukrajina i partneri i dalje opravdano strahuju od deala koji mu je spreman ponuditi prema međunarodnom pravu prezrivi američki boss . Kako bilo, svako pojeftinjenje ključnog Putinovog izvoznog aduta ozbiljno bi podebljalo listu problema s kojima se Rusija, zemlja golemih socijalnih problema, već suočava.
Pročitajte i ovo
Pokušaj teškog ubojstva
UZNEMIRUJUĆE Ovo je djevojka koja je autom namjerno zgazila studente u Srbiji
Pročitajte i ovo
mnogi traže previše
"Ponudila sam 30 posto manje i kupila": U oglasnicima za nekretnine je kaos, pogledajte kako do realne cijene