Pozivajući se na izvore iz obitelji, novinska agencija AFP objavila je kako je u 87. godini umro bivši francuski predsjednik Jacques Chirac.
Chirac je umro u 87. godini života. Posljednje godine života proveo je daleko od očiju javnosti i navodno je bio jako bolestan.
Dužnost francuskog predsjednika obnašao je od 1995. do 2007. i u tom je razdoblju Francuska ušla u eurozonu te ukinula obvezno služenje vojnog roka.
Konzervativni predsjednik također je skratio predsjednički mandat sa sedam na pet godina.
Njegov prethodnik na mjestu šefa države bio je Francois Mitterand, a naslijedio ga je Nicolas Sarkozy.
Chirac je posljednji francuski predsjednik koji je posjetio Hrvatsku kada je 2000. sudjelovao na summitu Europske unije i zapadnog Balkana.
Tada je kao predsjednik Europskog vijeća, zajedno s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem i predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem, predsjedao sastankom na vrhu između EU-a i Albanije, Makedonije, Hrvatske, BiH, Savezne Republike Jugoslavije i Slovenije, ističući europsku perspektivu tih zemalja.
Na međunarodnoj sceni ostat će upamćen po oštrom protivljenju napadu na Irak pod američkim vodstvom 2003.
U domaćoj, francuskoj politici pamtit će ga po tome da je po prvi put priznao odgovornost države za deportacije Židova u nacističke logore smrti.
Nakon što je pod predsjednikom Georgesom Pompidouom obnašao dužnost ministra poljoprivrede i unutarnjih poslova, postao je premijerom za vrijeme predsjednika Valeryja Giscarda d'Estainga i na toj funkciji bio od 1974. do 1976.
Gradonačelnik Pariza bio je od 1977. do 1995. te po drugi put premijer od 1986. do 1988., istovremeno s funkcijom gradonačelnika.
Tijekom drugog premijerskog mandata vodio je desnu vladu pod predsjednikom lijeve političke orijentacije.
Chirac je jedina osoba koja je dva puta obavljala dužnost predsjednika vlade Pete Republike.
Godine 1995. izabran je za predsjednika Francuske, imenujući premijerom Alaina Juppea.
Kao predsjednik je, u jednom svom poznatom govoru, službeno priznao odgovornost francuske države za deportacije Židova sa svog teritorija u koncentracijske logore od 1942. do 1944.
Godine 1996. donio je odluku o ukidanju vojnog roka i o profesionalizaciji vojske.
Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora koje je sazvao, 2007. bio je prisiljen imenovati socijalista Lionela Jospina premijerom.
Godine 2002. osvojio je drugi predsjednički mandat koji je obilježilo njegovo protivljenje ratu u Iraku 2003. Tijekom tog mandata premijersku funkciju obavljali su Jean-Pierre Raffarin i Dominique de Villepin.
Tada je predsjednički mandat skratio na pet godina. (Hina/A.T.)
