Tradicija mumificiranja na Siciliji započela je 1599. godine kad je lokalni svećenik mumificirao kapucina Silvestra Gubbia kako bi za njega mogao moliti i nakon smrti. Taj se običaj prenio i na lokalno stanovništvo koje je željelo sačuvati izgled voljenih kao kad su bili živi.
Pročitajte i ovo
Katabombe su iskopane ispod kapucinskog samostana nakon što je popunjeno njihovo originalno groblje. Iako su isprva bile namijenjene preminulim redovnicima kapucinima, uskoro je postalo očito da bogati i slavni također žele svoju mrtvu rodbinu sahraniti ondje jer je pogreb u tim katakombama bio statusni simbol.
Status i dignitet čak i u smrti sačuvali su odjevajući mumificirane u modernu i skupu odjeću.
Mrtvaci su održavani tako da u svakom trenutku izgledaju lijepo, a to je bilo moguće pomoću donacija koje su samostanu davale obitelji preminulih. Novac je ujedno bio i garancija da će njihovi najdraži ondje biti stalno.
Ako rodbina nije platila, tijelo preminulog bilo bi premješteno na manje atraktivno mjesto dok ne stigne novac za njegovo održavanje.
Neki su bili balzamirani, a drugi zatvoreni u staklene kovčege. Ova metoda se koristila do službenog zatvaranja grobnica 1871. godine. No, nekoliko je tijela uspjelo izbjeći upozorenje vlasti i položena su u kriptu gdje im je bilo moguće promijenjati odjeću.
Na određene im je dane bilo dozvoljeno i držati preminuloga za ruku te moliti s njim.
Katakombe kapucina na Siciliji izgledaju kao profesionalna verzija stravičnih pariških katakombi, a od njih se razlikuje po tome što su ovdje sva tijela mumificirana.
