Nepredvidiv, autoritaran i nepokolebljivo proruski orijentiran, bjeloruski čelnik Aleksandar Lukašenko sebe naziva "iskrenim predsjednikom običnih ljudi".
Taj 70-godišnjak kojeg na zapadu zovu "posljednjim europskim diktatorom", Bjelorusiju vodi u gotovo cijeloj njezinoj postsovjetskoj povijesti, ne libeći se pritom zatvoriti sve koji mu se politički suprostave.
Danas će gotovo sigurno osvojiti sedmi predsjednički mandat, nakon što je nasilno skršio masovne prosvjede zbog lažiranja glasova koji su izbili nakon prošlih izbora.
Bliskog saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina, ne smeta što ga zovu nemilosrdnim autokratom pa je prije tri godine u parlamentu izjavio: "Ja sam diktator, teško mi je razumjeti demokraciju."
Od farmera do lidera
Rođen 1954. u tadašnjoj Bjeloruskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, Lukašenko je bio na rukovodećim položajima u raznim državnim kolektivnim farmama prije nego što je 1990. izabran u najviše bjelorusko zakonodavno tijelo (vrhovni sovjet).
Pobijedio je na prvim demokratskim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji kao neovisni kandidat 1994., nakon što se u kampanji predstavljao kao borac protiv korupcije koji se zalaže za bliže veze s Moskvom.
Sljedeće je godine naveo zastupnike da proglase ruski službenim jezikom, promijene zastavu tako da podsjeća na onu iz sovjetskog doba i daju mu pravo da raspusti parlament.
Lukašenko je dodatno učvrstio svoju vladavinu uzastopnim pobjedama na izborima koje su promatrači i skupine za ljudska prava ocijenili namještenim.
Prije i nakon zadnjih predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020. stotine tisuća ljudi izašle su na ulice prosvjedujući protiv političke represije i optužujući za izbornu prijevaru.
Njegove sigurnosne službe odgovorile su uhićenjem desetaka tisuća prosvjednika u opsežnim akcijama nakon kojih su stotine pretučene i mučene u pritvoru. Na vrhuncu nemira Lukašenko je nadlijetao skup u helikopteru noseći pancirku i kalašnjikov, opisujući prosvjednike kao "štakore".
Oporbena čelnica Svetlana Cihanovska, koja se natjecala protiv Lukašenka umjesto svog zatvorenog supruga, bila je među najmanje 100.000 onih koji su pobjegli iz zemlje.
U bjeloruskim zatvorima nalazi se danas najmanje 1200 političkih zatvorenika, uključujući političare i novinare, prema organizaciji za ljudska prava Viasni.
Snažna podrška Rusiji
Iako nepokolebljiv u svojoj podršci Rusiji i Vladimiru Putinu, bjeloruski čelnik proveo je godine pokušavajući sebe postaviti kao most između Europe i Moskve. Putinu je, međutim, dopustio da njegovu zemlju iskoristi kao odskočnu dasku za invaziju na Ukrajinu u veljači 2022.
U intervjuu za AFP u ranim danima ofenzive okrivio je zapad, a ne Moskvu, za izbijanje sukoba.
"Vi ste potaknuli rat i nastavljate ga. Da vas Rusija nije preduhitrila, vi članice NATO-a biste se organizirale i napale", rekao je.
Godine 2023. Lukašenko je posredovao u dogovoru s tadašnjim vođom plaćenika Jevgenijem Prigožinom kako bi okončao svoju kratku pobunu protiv ruskog vojnog vodstva, poštedivši Putina neugodnosti.
Iste godine Putin je postavio taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju uz Lukašenkovo odobrenje. Bjeloruski čelnik obećao je da će oružje koristiti "bez oklijevanja" bude li Minsk napadnut.
Ne namjerava umrijeti
U Bjelorusiji Lukašenko često podržava bizarne političke prijedloge koji su kod Bjelorusa izazvali i prijezir i podsmijeh. Tijekom pandemije odbacio je koronavirus kao prevaru i preporučio pijenje votke i parne kupke. U listopadu 2022. dekretom je zabranio sva povećanja cijena kako bi ukrotio ono što je nazvao "pretjeranom" inflacijom.
Neki analitičari sugeriraju da priprema svog sina Nikolaja (20), koji je pratio oca na mnogim službenim ceremonijama, za nasljednika.
Lukašenko je više puta rekao da će otići s vlasti "kada bude potrebno", ali nema znakova da je spreman uskoro odstupiti.
"Neću umrijeti, ljudi", rekao je dužnosnicima u svibnju 2023., nakon što je propustio nekoliko javnih događaja. "Morat ćete me trpjeti jako dugo."
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
