Ozlijeđeni britanski fotoreporter Paul Conroy rekao je da se u sirijskom gradu Homsu događa masakr. Nakon ranjavanja u Siriji, trenutačno se nalazi u bolnici u Londonu, javlja APTN.
Pročitajte i ovo
'U Homs smo ušli navečer. Tada je obično mirno. Jedino se tada moglo zapravo kretati gradom. Granatiranje bi počelo ujutro u šest sati. Radio sam u mnogim ratnim zonama i nikada nisam doživio ovoliku količinu granatiranja. Vojska je napadala gradske četvrti oružjem koje se koristi za vojno polje, a oni su ga koristili na nekoliko kvadratnih kilometara', rekao je Conroy.
Ispričao je kako u Baba Amru, najpogođenijoj četvrti jednostavno nije bilo određenih ciljeva. Za vojsku su svi bili cilj. I žene i djeca, svi. 'Intenzitet bombardiranja svaki je dan bio sve veći, vojne trupe pokušavale su se probiti u grad. Bio je to pokušaj masakra', kaže Conroy.
>> Vlasti spriječile ulaz Crvenom križu u četvrt Baba Amro
'Kada kamere odu, kao što je to sada slučaj, Bog zna što se događa. Sada je prekasno, vrijeme za razgovor zapravo je gotovo. Sada se ondje događa masakr i ubijanje na najvećoj razini. Ljudi su mi prilazili i pitali me: gdje je pomoć? Jednom su mi donijeli teško ozlijeđeno djetete i rekli: spasite moje dijete, gdje je sada pomoć? Ja nisam imao odgovor. Ne znam kako ljudi to mogu gledati i ništa ne poduzeti. Nije to rat. To je masakr. Masakr bez diskriminacije, masakr muškaraca, žene i djece.'
'Nema tamo struje, nema tamo vode. Bolnica nije imala vode. Hrana se svodi na mrvice koje su ostale. To je više od katastrofe. Sada ondje pada snijeg i ljudi ne mogu zapaliti vatru. Vojska je ondje, sve je to potpuna propast. U godinama koje dolaze sjest ćemo i pitati se: kako smo mogli dopustiti da se to dogodi nama pored nosom?'
>> Sirijska vojska napala pobunjenike u Homsu
'Slobodna Sirijska Vojska ne može komunicirati, sada kada ondje više nema kamera. Bojim se za ono što se događa. Ondje nije bilo zabrana što se tiče kamera, samo Bog zna što će se sada dogoditi kada više nema kamera', zabrinut je Conroy.
Na pitanje novinarke koja ga je u bolnici intervjuirala, što bi stanovnici Homsa voljeli da poruči, odgovorio je: 'Rekao bih nekome da zaboravi geopolitiku, zaboravite sastanke, zaboravite sve to i učinite nešto. Jer, dok ja sada s vama razgovaram, oni umiru. Oni bi rekli: molim vas, pošaljite nam pomoć.'
U Homsu je još uvijek nekoliko tisuća ljudi, objašnjava fotoreporter, te dodaje: 'Možda se misli da su oni svi pobjegli, ali nisu. Oni žive u bombardiranim ruševinama. U jednom krevetu spava po šestero djece. Sobe su prepune ljudi koji čekaju da umru. Oni samo vide trenutak kada će u prostorije u kojima borave ući vojnici ili bombe. Nije to neka imaginarna stvar. Jednom sam ušao u jednu sobu u jednoj zgradi. Pet smo dana ležali na podu jer su na zgradu padale krhotine granata. Kada sam izašao van, ničega u ulici više nije bilo, sve je bilo srušeno. A u svakoj su toj kući bili ljudi. Jednom ćemo pogledati unatrag i bit će nas sram, kao za Srebrenicu, kao za Ruandu. Uskoro bi mogli razgovarati o masakru koji još nije zabilježen.'
