Stiže li 'kraj povijesti' i u Kinu?

Kineski je državni ured za statistiku prije nekoliko dana objavio da je BDP u trećem ovogodišnjem kvartalu skočio za 7,8 posto, a da rast na godišnjoj razini trenutno iznosi 7,7 posto. Nastavi li se rast istim tempom i u četvrtom tromjesečju, plan vladajućih komunista o ovogodišnjoj stopi rasta od najmanje 7,5 posto bit će ostvaren, a legitimitet Komunističke partije Kine (KPK) kao neupitnog vladara Narodne Republike potvrđen. Barem zasad.

Pročitajte i ovo 71. godišnjica Ruski komunisti traže istragu Staljinove smrti: Sumnjaju da je Zapad u tome imao svoje prste Upravljanje utjecajem U komunističkoj velesili naveliko se slavi Božić, ali u nekim dijelovima jedno ne dolazi u obzir: "Suzdržite se!"

Iako su spomenute stope rasta i dalje visoke, pogotovo iz perspektive krizom ranjenog zapadnog svijeta, a o hrvatskoj višegodišnjoj recesiji da se i ne govori, ekonomija u Kini posljednjih nekoliko godina usporava. Za usporedbu, prije samo tri godine BDP je ondje rastao stopom od gotovo 12 posto.

Takva je ekonomska ekspanzija počela stubokom mijenjati kinesko društvo. Dok je srednja klasa u mnogim zapadnim državama na izdisaju, u Kini je ona u proteklih 20-ak godina iz praktički nepostojeće kategorije nabujala do značajnog društvenog faktora.

Konzultantska tvrtka McKinsey izračunala je da je tzv. viša srednja klasa - kućanstva koja u Kini imaju godišnji prihod između 17.350 i 37.500 američkih dolara - prošle godine sačinjavala 14 posto kineskog stanovništva u urbanim sredinama, a procjena je da će taj udio do 2022. godine skočiti na 54 posto.

Srednja klasa uvijek pokreće demokraciju

Američki politički teoretičar Francis Fukuyama, najpoznatiji po tezi o 'kraju povijesti', odnosno ideji da liberalna demokracija zapadnog tipa predstavlja konačni oblik vladavine i kraj evolucije ideologija, vjeruje da će liberalna demokracija prije ili kasnije stići i u Kinu. 'Kineski politički model jednostavno ne može opstati zbog uspona srednje klase, koja je svuda u svijetu uvijek pokretala demokraciju', kazao je Fukuyama za Financial Times.

'Nova generacija Kineza je znatno drugačija od one koja je napustila selo i pokrenula prvi val industrijalizacije. Njezini su pripadnici obrazovaniji i imućniji te imaju nove potrebe. Zahtijevaju čist zrak, čistu vodu, kvalitetnu hranu i neke druge stvari koje ne mogu biti riješene samo brzim ekonomskim rastom', pojasnio je Fukuyama i upozorio da, ne pokrene li vlast postupnu liberalizaciju iz koje bi se onda izrodila i demokracija, Kini prijete ustanci slični onima viđenima nedavno u nekim arapskim državama.

Kineski komunisti svjetski rekorderi

Za nekoliko bi godina KPK mogla oboriti svjetski rekord kao stranka s najduljim neprekinutim stažem na vlasti u nekoj državi. Prema teoriji modernizacije, uz uvjet da prihodi građana rastu, autoritarni sustavi vladavine s vremenom streme prema demokraciji. Pristalice iste teorije tvrde da prisutnost snažne srednje klase takav proces samo pospješuje, ali i da usporavanje gospodarskog rasta nakon niza godina ekspanzije ovakvu tranziciju čini sve izglednijom. Kao dodatni poticaj mogu poslužiti i velike razlike u bogatstvu te raširena korupcija.

U Partijskoj školi nema zabranjenih tema

Svi spomenuti faktori kao da su smišljeni za opis trenutne situacije u Kini. Da su toga itekako svjesni i u Komunističkoj partiji, svjedoče potpuno otvorene diskusije o mogućoj promjeni vlasti i kolapsu KPK, koje se vode ni manje ni više nego u Partijskoj školi Centralnog komiteta u Pekingu. Budući visoki funkcioneri na predavanjima i dalje slušaju marksizam i teoriju Denga Xiaopinga, ali u proteklih su nekoliko godina dodani i novi kolegiji o ekonomiji, pravu, religiji, vojnim pitanjima i zapadnoj političkoj misli. Mladi partijski kadar redovito mora gledati i dokumentarce o borbi protiv korupcije.

Iako je strancima bez posebne dozvole ulaz u Partijsku školu strogo zabranjen, reporter FT-a nedavno je preko puta škole imao priliku popiti čaj s nekolicinom utjecajnih intelektualaca koji ondje rade i sudjeluju u spomenutim raspravama. 'Evo baš smo imali seminar s jednom većom skupinom vrlo utjecajnih članova Partije i oni su nas ispitivali što mislimo koliko će dugo KPK izdržati i kakvi su planovi kada bude zbačena s vlasti. Iskreno, svi u Kini postavljaju to pitanje, ali bojim se da je na njega jako teško dati odgovor', ispričao je jedan profesor koji je htio ostati anoniman jer nema dozvolu davati izjave stranim medijima.

Kapitalizam spasio komuniste

Crnim slutnjama unatoč, Partija u svojoj povijesti ima nekoliko prijelomnih trenutaka koji idu u korist njezina preživljavanja. Mnogi su pomislili da će masakr na Tiananmenu ili raspad SSSR-a biti u najmanju ruku početak kraja komunističke Kine, ali evo više od 20 godina poslije, Partija i dalje drži uzde.

Pomalo paradoksalno, ali čini se da ju je u dobroj mjeri spasio kapitalizam, koji je u svojem specifičnom obliku počeo puštati korijenje u Narodnoj Republici. KPK neki danas nazivaju najvećom gospodarskom komorom na svijetu - važno je biti njezin član jer se tako stječu kontakti s drugim gospodarstvenicima što donosi mogućnost sklapanja unosnih poslovnih ugovora.

>> FOTO Svijet nikada nije bio bogatiji: Gdje je Hrvatska?

Tisuću jeseni i 10.000 generacija

Jedan od profesora u Partijskoj školi Chen Shu, koji partijskoj omladini predaje povijest KPK i Maovu političku misao, kategorički odbacuje teze o mogućem sunovratu Partije. 'Te teorije o krizi ili kolapsu Kine su zapadnjačke', kaže on naglašavajući riječ 'zapadnjačke' tako da zvuči pogrdno. 'Što se na kinesku kulturu i Komunističku partiju vrši veći pritisak, to su njihovo jedinstvo i kohezija jači', odrješit je Chen, inače pripadnik ortodoksne struje kakva još uvijek prevladava u najvišim ešalonima KPK.

Na sličnoj je liniji i profesorica Lin Zhe, koja je proteklih 20-ak godina potrošila na proučavanje metoda borbe protiv korupcije unutar KPK. Ona sa smiješkom na licu kaže da će Partija 2049. godine proslaviti stotu godišnjicu na vlasti te da je, u skladu sa starom kineskom izrekom, vladati 'još tisuću jeseni i 10.000 generacija'.

Ipak, priznaje da je korupcija ogroman problem koji bi mogao narušiti legitimitet vlasti. 'To je velik problem i, kao što su ljudi iz samog vrha već rekli, mogao bi dovesti do pada Partije, ali i do pada nacije', upozorava Lin. S njom se složio i profesor Chen.

Šuplja državna ideologija

Jedan od najboljih poznavatelja kineskog političkog sustava David Shambaugh, inače profesor na američkom Sveučilištu George Washington, godinama je tvrdio da je upravo Kina primjer koji pobija ranije spomenutu Fukuyaminu tezu o 'kraju povijesti'. Za KPK je smatrao da stalnim reformama znatno više odgovara na zahtjeve i potrebe svojih podanika od tradicionalnih autoritarnih sustava.

No, nedavno je promijenio mišljenje i sada je uvjeren da je KPK na silaznoj putanji i to prema scenarijima viđenima pred kraj vladavine kineskih dinastija. Shambaugh tvrdi da je državna ideologija u Kini šuplja te da u nju više nitko ne vjeruje, makar se u nju ritualno svi zaklinju. Ističe i sve rašireniju korupciju, neuspjeh države u pružanju socijalne sigurnosti svojim građanima te posljedično sve prisutniji osjećaj nesigurnosti i frustriranosti među ljudima.

Ostali znakovi koji, prema njemu, ukazuju na put KPK u propast su sve češći socijalni i etnički neredi, preveliko porezno opterećenje građana (s tim da najveći dio tog novca odlazi u džepove partijskih dužnosnika), sve veća nejednakost između najbogatijih i drugih društvenih slojeva te nepostojanje pouzdane pravne države.

Možda najsnažniji pokazatelj o izostanku povjerenja u sustav je količina imovine koju kineski bogataši, umjesto u domovini, drže u offshore oazama, a njihova djeca najčešće studiraju negdje na Zapadu. 'Ti su ljudi u roku odmah spremni otići, čim osjete da je politički sustav pred neposrednom propašću. Dok taj trenutak ne dođe u Kini namjeravaju ostati kako bi iz nje izvukli i zadnji juan', kaže Shambaugh.

Nije Mao, nego voštana figura

Sam dopisnik FT-a svjedočio je nedavno jednom detalju koji mu se učinio simboličnim za opis suptilnih promjena kakve su nastupile u kineskom društvu, a koje su često popraćene ciničnim odnosom prema državi kao takvoj i njezinim 'svetinjama'. Još prije desetak godina u mauzoleju u kojem je pohranjeno tijelo Mao Zedonga nije bila rijetkost vidjeti uplakane posjetitelje koji bi, obuzeti emocijama prema nekadašnjem kineskom revolucionaru, pali na koljena.

Prije nekoliko tjedana ondje je sreo jednog muškarca srednjih godina koji je razočarano i nezadovoljno progunđao: 'Čekajte malo, sat vremena sam čekao da bih vidio ovo?! Skoro sam siguran da to nije Mao, nego nekakav voštani lažnjak. Kakav gubitak vremena!', rekao je muškarac.

'Ideološki temelji KPK su uistinu šuplji', kaže Perry Link sa Sveučilišta California Riverside, jedan od najcjenjenijih zapadnih stručnjaka za Kinu. 'Ljudi danas u Partiju ne ulaze zbog nekakvih socijaističkih ideala, već prvenstveno da bi se povezali s nekim i tako napredovali.'

Internet kao izazov autoritetu

Sve češći cinizam i prkos prema autoritetu države dobrim je dijelom rezultat prodora masovne internetske komunikacije u Kinu. Iako je u Narodnoj Republici cenzura interneta među najnemilosrdnijima na svijetu - Facebook, Twitter, YouTube i čitava gomila drugih popularnih stranica su ondje nedostupne - društvene mreže koje je pokrenula država ipak nije moguće u tolikoj mjeri kontrolirati. Ta nemogućnost sve više dolazi do izražaja s usporavanjem ekonomske ekspanzije i porastom raznih drugih problema poput političke korupcije.

'Kina je danas znatno jača u vojnom, diplomatskom i ekonomskom smislu nego što je to bila u prošlosti i danas državama poput SAD-a ili Velike Britanije smije reći da gledaju svoja posla na način na koji to nije mogla ranije. No, uz svu tu novu snagu prema vani čini se da je kineska vlast postala znatno ranjivija prema unutra', napominje Link.

'Gorbačov je izdao revoluciju'

Novi šef države Xi Jinping zasad ne odaje dojam velikog reformatora. Kako svjedoči Shen Zhihua, stručnjak za bivši SSSR koji predaje na šangajskom East China Normal Universityju, Xi je na liniji ortodoksne struje kakvoj je pripadao i nekadašnji predsjednik Jiang Zemin.

Shen, jedan od najcjenjenijih kineskih intelektualaca, čiji su se roditelji borili rame uz rame s Maom, prisjeća se dramatičnog raspada SSSR-a i trenutka kada je u društvu nekolicine akademika bio pozvan u Jiangov ured. 'Gorbačov je izdao revoluciju', rekao im je tada Jiang, a Shen tvrdi da u isti zaključak vjeruje dobar dio partijske vrhuške. Sam predsjednik Xi je, nedugo nakon što je izabran na tu funkciju, partijskim kolegama rekao da se SSSR raspao jer 'nitko nije imao hrabrosti biti muško i ustati u znak otpora'.

Dokument broj 9

U skladu s tim, Xi je od uspona na vlast pokrenuo nekoliko žestokih obračuna s disidentima, etničkim separatistima i predstavnicima civilnog društva. 'Neprijateljske zapadne snage i domaći disidenti neprestrano se infiltriraju u ideološku sferu. Kako bi se održala vlast Partije, s pažnjom treba gledati na pogrešne načine mišljenja, zauzimanja stavova i djelovanja', piše u tajnom 'Dokumentu broj 9', koji je vodstvo KPK prije nekoliko mjeseci distribuiralo članstvu, a čiji je sadržaj nedavno procurio u medije.

Spomenuti dokument navodi sedam opasnosti koje prijete Partiji. Prva na spisku je zapadna ustavna demokracija, a slijede pitanja poput ljudskih prava, neovisnog pravosuđa i medija, kritiziranja partijske prošlosti itd. U kineskim akademskim krugovima za spisak kažu da je riječ o 'sedam stvari o kojima je zabranjeno razgovarati'.

'Mnogi su jako razočarani Xijevim riječima i potezima, ali ima i onih koji ga brane i tvrde da će s reformama krenuti čim konsolidira vlastiti utjecaj', kaže Shen, što bi moglo značiti da su svi ovi obračuni zapravo više taktičke nego strateške prirode.

Bezidejni Xi

'Pesimističnija, ili iskreno da kažem realnija, interpretacija Xijevih poteza je da je on potpuno bezidejan te da samo citira Maove rečenice i pokušava zadržati vlast. Ako je tome uistinu tako, za Kinu nema nade i s vremenom će doći do eksplozije bijesa i narodnog ustanka', kazao je jedan donedavni visokopozicionirani član KPK, koji zbog straha od političkog progona nije htio da mu se objavi identitet.

Kakvi god da Xijevi planovi bili, sve su glasniji oni koji tvrde da će se Partija bez značajnijih reformi u skorijoj budućnosti naći u problemima.

Financijska kriza najbolji scenarij?

'Ako pogledamo dva zadnja stoljeća, razdoblja od 30 godina na njihovom kraju bila su jedini dulji periodi bez ratova, velike gladi ili masovnog progona stanovništva. To su bila doba u kojima se svačiji život poboljšao', kaže vodeći kineski makroekonomist Mao Yushi (84), izrazito utjecajan među reformistima u Partiji.

'Režim svoj legitimitet u glavnini vuče iz uspjeha ekonomskih reformi, no problem je što su očekivanja u međuvremenu postala izrazito visoka', dodaje Mao i predviđa da je financijska kriza u Kini unutar sljedeće tri godine neizbježna. No, on upravo tu krizu vidi kao priliku za početak puta prema demokraciji.

'Mislim da bi financijska kriza zapravo Kini dobro došla jer bi vlast prisilila na ekonomske i političke reforme. To bi bio najbolji scenarij. Najgori bi scenarij bio nasilni narodni ustanak praćen duljim periodom nestabilnosti i gospodarskog propadanja, kao što vidimo da se događa u Egiptu', pojašnjava Mao.

Prijeti socijalna eksplozija

Odluči li se Xi Jinping preuzeti inicijativu i pokrene li neke značajnije političke reforme, Kina bi mogla krenuti putem Južne Koreje ili Tajvana, koje su kasnih 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća mirnim putem krenule prema pluralističkom i demokratskom društvenom uređenju. U Partijskoj školi Centralnog komiteta neki profesori na takvom scenariju, zatreba li nekome, već rade. Problem je što Xi zasad ne daje nikakve signale da bi mu takav scenarij mogao trebati.

'Xi Jinping i trenutna državna uprava imaju zadnju šansu da društvenu transformaciju u smjeru liberalnijeg političkog sustava pokrenu iznutra, kroz Partiju i postojeći sustav. Bez takvih reformi sigurno će doći do socijalne eksplozije', upozorava šangajski profesor Shen Zhihua.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook