Vlada lijevog centra premijera Pedra Sáncheza je, nakon dolaska na vlast u lipnju 2018., pokrenula premještanje napomenuvši kako Franco ne smije biti u mauzoleju financiranom javnim novcem te biti pokopan sa svojim žrtvama, s obzirom na to da su u mauzoleju ostaci obiju sukobljenih strana u španjolskom građanskom ratu.
Pročitajte i ovo
Francov lijes je premješten 16 dana prije parlamentarnih izbora u Španjolskoj na kojima bi, prema anketama, vladajuća Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE) mogla osvojiti najviše glasova ali ne dovoljno za samostalno sastavljanje vlade.
Vlada: Mauzolej kao mjesto sjećanja na žrtve
General Franco je došao na vlast nakon ustanka i pobjede u građanskom ratu od 1936. do 1939. godine te je vojnom diktaturom upravljao Španjolskom do svoje smrti 1975. godine. Njegova grobnica se od tada nalazila u Dolini palih, mjestu u brdima Guadarrama udaljenom 50 kilometara od Madrida. Nad masivnim kamenim blokovima uzdiže se 150 metara visok križ.
Vlada namjerava pretvoriti mauzolej u mjesto sjećanja prihvatljivo obiteljima žrtava nekoć suprotstavljenih Francovih desnih nacionalista i lijevih republikanaca. Neki zagovaraju i rušenje.
„Ondje se nalazi više od 30.000 posmrtnih ostataka obiju strana u građanskom ratu. To će odsad biti mjesto sjećanja, pravde i počasti za sve, za obje strane“, izjavila je u Madridu potpredsjednica španjolske vlade Carmen Calvo.
Ekshumaciji započetoj u 10.30 sati prisustvovala su 22 člana Francove obitelji na čelu s njegovim unukom, a ondje su bili i forenzičar, svećenik te španjolska ministrica pravosuđa Dolores Delgado. Novinarima nije bio dopušten ulazak u sam prostor bazilike s grobnicom. Dolina palih je posljednjih dana bila zatvorena za posjetitelje.
U četvrtak je ispred ulaza nekoliko desetaka osoba mirno prosvjedovalo noseći španjolske zastave i transparent „Franco živi“.
Lijes prebačen na groblje Mingorrubio
Njegov lijes je iznesen iz bazilike, unesen u automobil posmrtne pomoći, pa prebačen u helikopter. „Živjela Španjolska! Živjela!“, uzviknuli su članovi njegove obitelji nakon što su lijes unijeli u automobil.
Helikopterom je prevezen na javno groblje Mingorrubio u mjestu El Pardo, predgrađe udaljeno 14 kilometara od Madrida. Na tamošnjem groblju je 1988. godine pokopana Francova supruga Carmen.
Lijes je položen ondje bez državnih i vojnih počasti. Ispred groblja je prosvjedovalo nekoliko stotina osoba sa španjolskim zastavama, uključujući i one sa simbolom Francovog režima.
„Osjećam veliku ljutnju jer se koristi tako kukavička stvar, kao što je ekshumacija trupla, u cilju propagande i političke reklame uoči izbora. S ciljem dobivanja glasova“, rekao je najstariji unuk Francis Franco.
On je prethodnih mjeseci nastojao na sudu osporiti premještanje, no španjolski parlament i Vrhovni sud odobrili su nastavak procesa. Trošak premještanja vlada je procijenila na 63.000 eura.
Anketa koju su prošli mjesec objavile novine El Mundo pokazala je kako 43 posto Španjolaca podupire premještanje Franca, a protivi mu se njih 35 posto. Ostali su izjavili da im je svejedno, ne znaju ili nisu odgovorili.
„Ovime se jedino postiže podjela zemlje na crvene i plave, time se bude strasti u cilju dobivanja glasova“, dodao je Francov unuk.
Zagovornici smatraju Franca čvrstim državnikom koji je održao dugo razdoblje mira, sigurnosti, branio jedinstvo Španjolske, te javnim radovima otvarao radna mjesta.
Njegovi protivnici ukazuju na progone, zatvaranja i mučenja političkih neistomišljenika, prisilni rad zatvorenika na izgradnji Doline palih te premještanje ondje posmrtnih ostataka nepoznatih stradalih republikanaca. Smatraju da je konačno došlo vrijeme za ispravljanje nepravdi.
Španjolska druga zemlja na svijetu po broju nestalih
Diljem Španjolske još uvijek se istražuju masovne grobnice iz rata i poraća, pa obitelji i dalje pokušavaju doznati sudbine svojih članova.
„Druga smo zemlja u svijetu s najvećim brojem nestalih.
To je neodrživo za demokraciju“, napomenula je potpredsjednica vlade Calvo. Nicolás Sánchez-Albornoz, 93-godišnji umirovljeni povjesničar, bio je 1947. godine osuđen na prisilni rad na izgradnji Doline palih jer je „pripadao jednoj studentskoj antifašističkoj udruzi“.
„Bilo je vrijeme za ovo. Desetljećima čekamo da nestane taj spomenik. To je bila gradnja spomenika u čast pobjede jedne vojske, u čast jednog ustanka koji je koštao života stotine milijuna Španjolaca, a stotine milijuna poslao u egzil“, rekao je Sánchez-Albornoz. „To je spomenik podjeli Španjolske a ne pomirbi“, dodao je.
Sánchez-Albornoz, koji je nakon četiri mjeseca prisilnog rada bio pobjegao u Francusku pomoću lažnih dokumenata i prijatelja, nada se da će se sada „otvoriti vrata“ za ekshumaciju republikanaca, čije se kosti nalaze ondje bez znanja i dopuštenja njihovih obitelji. „Moderna forenzička tehnika trebala bi identificirati trupla koja se nalaze ondje“, napomenuo je.
Radovi na Dolini palih završili su 1958. godine. Zagovornici Franca napominju kako su se prisilnim radom smanjivale zatvorske kazne. Dok se helikopter u 14 sati spuštao, pjevali su koračnicu iz vremena režima, neki sa uzdignutom desnicom. „Franco, Franco!“, vikali su dok je automobil s lijesom ulazio na groblje Mingorrubio.
Zakon o povijesnom sjećanju
Nakon Francove smrti je 1978. godine donesen ustav i otpočela mirna tranzicija prema demokraciji. Lijevi centar PSOE i desni centar Narodna stranka od tada se mijenjaju na vlasti.
Luis Zapatero, bivši premijer iz PSOE-a, pod čijom je vladom 2007. godine usvojen Zakon o povijesnom sjećanju kojim se na javnim mjestima zabranjuje isticanje simbola iz građanskog rata i kasnijeg Francovog režima, imao je pretke na republikanskoj strani.
„To puno znači žrtvama i onima koji su patili. Današnji dan ima veliko značenje za našu demokraciju koja je odsada savršenija“, rekao je Zapatero dodavši da je ranije ustao kako bi što bolje doživio današnji dan.
Rekao je kako „mali broj prosvjednika puno govori“ o raspoloženju u Španjolskoj po pitanju premještanja.
Zakon o povijesnom sjećanju priznaje sve žrtve. Sánchezova vlada je u rujnu 2018. nadopunila taj zakon, dobila odobrenje u parlamentu, pa tako dobila zakonsku podlogu za premještanje Franca.
Među onima koji su zadovoljni je Lucio de la Nava, koji je 1962. godine bio uhićen pod optužbom za poticanje ustanka protiv režima. „U zatvoru se pati. Puno sam patio ondje“, izjavio je.
Pablo Iglesias, vođa lijevog Podemosa, naglasio je kako je u četvrtak premještena „jedna mumija“ a da je Franco nastavio živjeti među gospodarskom i političkom elitom u Španjolskoj. Smatra da je trebalo ostatke puno ranije premjestiti.
Desna stranka Vox, koja je u travnju prvi put ušla u nacionalni parlament, mogla bi dobiti dodatne glasove na nadolazećim izborima. Pablo Casado, vođa najveće oporbene stranke, Narodne stranke desnog centra, izjavio je kako se premještanje odvijalo na dan kada su „objavljeni podaci o padu zaposlenosti“.
„Na nadolazećim izborima neće se glasovati o prošlosti, nego o sadašnjosti i budućnosti koji se uništavaju“, izjavio je Casado. (Hina)
