Sablasno postrojenje - 30 godina nakon strašne nesreće ljudi još uvijek pate!

Unutar željezne ograde napuštene tvornice pesticida upravne zgrade urušene su, vegetacija je obrasla pogone a ogromni spremnici povezani nizom zahrđalih cijevi nepovratno su uništeni. U prašnjavoj kontrolnoj sobi još stoji natpis "sigurnost je svačija dužnost".

Pročitajte i ovo Teška nesreća u Indiji Sudarili se putnički i teretni vlak: Ozlijeđeno najmanje 19 ljudi, iskočilo 12 vagona U Indiji Deseci ljudi utopili se tijekom hinduističkog festivala: Među poginulima je i 37 djece

U noći 2. prosinca 1984. tvornica u vlasništvu američke multinacionalne korporacije Union Carbide ispustila je plinoviti cijanid u zrak odnoseći živote tisuća uglavnom siromašnih Indijaca u gradu Bhopalu.

Trideset godina kasnije toksično nasljeđe ove tvornice još je živo, upozoravaju udruge za ljudska prava jer su tisuće tona opasnog otpada pokopane pod zemljom i polako truju vodu za piće koju koristi više od 50 tisuća ljudi.

Aktivisti žele da se taj otpad ukloni iz područja tvornice i smatraju da indijske vlasti koje su sada vlasnici lokacije ne poduzimaju potrebne korake bilo u uklanjanju otpada ili pritisku na Union Carbide da preuzme odgovornost.

"Učestalost anemija je visoka, kod djevojčica je usporeno spolno sazrijevanje i ljudi pate od bolnih kožnih promjena. Ali ono što je najupečatljivije je veliki broj djece s prirođenim manama", kaže aktivistkinja Satinath Sarangi iz udruge Bhopal Medical Appeal koja vodi bolnicu za žrtve plina.

"Djeca se rađaju s iskrivljenim udovima, oštećenjem mozga, deformitetima koštano-mišićnog sustava... to je ono što vidimo u svakom četvrtom ili petom domaćinstvu u ovom području."

Sarangi kaže kako nema dugoročnih epidemioloških istraživanja koja bi nedvojbeno potvrdila da su prirođeni deformiteti izravno povezani s konzumiranjem zatrovane vode.

Toksična pitka voda

Sagrađena 1969. tvornica Union Carbidea u saveznoj državi Madhya Pradesh bila je simbol nove industrijalizacije Indije otvarajući tisuće radnih mjesta za siromašne i u isto vrijeme proizvodeći jeftine pesticide za milijune poljoprivrednika.

Petnaest godina kasnije 40 tona plinovitog metilizocijanida ispušteno je i vjetar ga je odnio u okolna gusto naseljena područja. Uzroci nesreće i dalje su nejasni i predmet rasprava.

Prema indijskim vlastima umrlo je 5.295 osoba no aktivisti tvrde da je ukupno životom platilo 25.000 ljudi što odmah nakon nesreće, a što u kasnijim godinama.

Oko sto tisuća ljudi bilo je izloženo plinu i danas i dalje pate od bolesti poput karcinoma, sljepoće, dišnih problema, imunoloških i neuroloških poremećaja. Djeca koja se rađaju imaju mentalne i fizičke poremećaje.

Dok osobe izravno pogođene nesrećom primaju besplatnu zdravstvenu pomoć, vlasti ne pružaju potporu oboljelima od konzumiranja kontaminirane vode i drugoj generaciji rođenoj s prirođenim pogreškama.

U centru za rehabilitaciju koju vodi dobrotvorna udruga Chingari Trust, smještenu oko 500 metara od tvornice, djeca s poteškoćama u razvoju u dobi od šest mjeseci do 12 godina liječe se od niza poremećaja od govornih i slušnih do onih koji zahtijevaju fizikalnu terapiju.

"Naši su se životi promijenili i emotivno i fizički kad smo saznali za njegov zdravstveni problem u dobi od četiri mjeseca", kaže 26-ogodišnja Sufia držeći u rukama dvogodišnjeg Mustafu oboljelog od cerebralne paralize.

"Morali smo prekinuti s liječenjem kad je imao osam mjeseci jer je bilo preskupo. Moj suprug je električar i ne zarađuje mnogo. Ovdje je besplatno i dobro je susretati se s drugim majkama i shvatiti da nismo sami."

Toksični otpad tvornice hitno je pitanje

Indijska vlada 2012. bila je prisiljena priznati da je voda kontaminirana kad je Vrhovni sud naredio da se pitka voda osigura za 22 zajednice koje žive u blizini tvornice.

"Mislim da nema nikakvih sumnji da je toksični otpad kojeg je odbacio Union Carbide ozbiljni problem i da se s njime treba hitno pozabaviti", kaže Sunita Narain, ravnateljica think-tank Centra za znanost i okoliš u New Delhiju.

Istraživanja koja je provela njezina organizacija utvrdila su u 2009. da se u uzorcima uzetim na području tvornice nalaze klorirani benzeni i pesticidni organoklorini u 561 puta većoj koncentraciji u odnosu na nacionalni standard.

Sastav kemikalija u uzrocima oko tvornice odgovara sastavu u pitkoj vodi u okolnim zajednicama, navodi se u izvješću i to ne ostavlja dvojbi da je izvor toksina tvornica Union Carbidea.

Od tada su istraživanja potvrdila zagađenje vode, no toksični otpad i dalje ostaje u jamama na 21 lokaciji i pokopan u pustoši.

Ujedinjeni narodi ovoga tjedna pozdravili su vladinu odluku da preispita službenu brojku pogođenih ovim curenjem plina i razmotri dodatne odštete ali su i pozvali indijske vlasti da uklone toksični otpad.

"Nove žrtve nesreće u Bhopalu rađaju se svaki dan i čitav život trpe zdravstvene posljedice", kaže posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i toksični otpad Baskut Tuncak.

"Bez uklanjanja otrova broj žrtava toksičnog nasljeđa koje je ostavio Union Carbide nastavit će rasti i s njima financijska odgovornost Indije prema rastućem broju žrtava", naveo je u priopćenju.

Aktivisti žele da Union Carbide, kojeg je 2001. preuzeo Dow Chemical Company, ukloni toksični otpad iz zemlje jer nema odgovarajućeg načina njegova skladištenja u Indiji. Oni također kritiziraju državne vlasti što ne vrše pritisak na korporaciju da sudjeluje u čišćenju.

Sedamnaest osoba koje žive u blizini tvornice pred američkim sudovima podiglo je tužbe protiv tvrtke kako bi ju prisililo da ukloni otpad.

Korporacija Dow Chemical odbacuje svaku odgovornost i kaže da je Union Carbide potrošio dva milijuna dolara na saniranje mjesta nesreće i da su indijske vlasti tada odobrile i pratile svaki korak čišćenja.

Indijska vlada tužila je nakon nesreće Union Carbide i tvrtka je u izvansudskoj nagodbi platila 470 milijuna dolara 1989., a indijska vlada preuzela je kontrolu mjesta nesreće 1998. i, prema Dow Chemicalu, time i svaku odgovornost uključujući i za čišćenje. (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook