Prošla je godina dana od povijesne odluke - 'Ljudi su stvarno preplašeni'

Danas, godinu dana od kontroverznog referenduma o pripojenju Krima 16. ožujka, krvavo crveni ruski grb s dvoglavim orlom sjaji se sa zgrada u glavnom gradu Simferopolju i jasno simbolizira promjenu vlasti na poluotoku.

Pročitajte i ovo Oglasila se Moskva Hoće li Rusija lansirati još jednu hipersoničnu balističku raketu? Kremlj najavio odgovor na ukrajinski napad pritvoren zbog korupcije Strava u Rusiji: Bivši dogradonačelnik poginuo pod sumnjivim okolnostima, procurila snimka

"Ima pluseva i minuseva", kaže Victoria, majka troje djece, dok šeta glavnom pješačkom ulicom nazvanom po Karlu Marxu. "Iako zna biti teških trenutaka, pitajte sve: 95 posto će vam reći da ne žele povratak na staro".

Kao i mnogi drugi stanovnici Victoria hvali nove socijalne dobitke, poput besplatne zdravstvene skrbi.

"Ali morali smo se naviknuti i na mnogo novih zakona", dodaje.

Zamršena ruska birokracija i dugi redovi za nove putovnice među glavnim su zamjerkama. A vlasnici kuća ili zemlje moraju posegnuti duboko u džep da se ponovo upišu u vlastovnice.

Prekoputa krimskog parlamenta stoji tenk Crvene armije iz Drugog svjetskog rata. Podsjetnik na to da su se Rusi i Ukrajinci nekad borili protiv zajedničkog neprijatelja. U blizini radnici obnavljaju rusku pravoslavnu crkvu.

Rusi tvrde: 'Imamo pravo poslati nuklearno oružje na Krim'

Još su vidljive ulične fotografije i ostaci buketa cvijeća u spomen na poginule u Kijevu prije godinu dana, kad su se prozapadni prosvjednici sukobili s policijom prije nego što je Viktor Janukovič s vlasti pobjegao u Rusiju.

Više od stotinu prosvjednika i određen broj policajaca izgubilo je živote. Neki od njih bili su poznati bivšem ukrajinskom vojniku Vladislavu. "Bili su mi prijatelji", rekao je taj 34-godišnjak koji sada zarađuje prevozeći turiste.

"Zbacivanje predsjednika šokiralo nas je tada. Nitko nije želio vladu koja će doći silom", kaže Vladislav dodajući da su izbori bili na vidiku i da su dani korumpiranoj Janukovičevoj vlasti bili odbrojani. Zahvalan je što je Krim pošteđen takva krvoprolića i što je sada u sastavu Rusije.

Danas prima mjesečnu mirovinu od 23 tisuće rubalja (2700 kuna), trostruko više nego kad je Krim bio ukrajinski. "Vidjet ćemo hoće li ta poboljšanja potrajati", rekao je.

Utjecaj zapadnih sankcija na Rusiju vidljiv je i na Krimu. Cijene rastu, lokalni McDonalds je zatvoren, a bankomati izbacuju strane kartice.

Gradnja mosta koji bi Krim trebao povezati s ruskim kopnom preko Kerčkog tjesnaca trebala bi donijeti napredak, ali 19 kilometara dug most, vrijedan 3,5 milijarde dolara neće biti gotov do 2019. godine.

Razdor u obiteljima

Protivnici aneksije samozatajni su. Bivša menadžerica u turizmu Katja tvrdi da su glasovi nezadovoljstva među krimskih dva milijuna stanovnika brzo utišani djelovanjem ruske tajne službe FSB-a.

"Ljudi su stvarno preplašeni", rekla je.

Ona je odbila vratiti svoju ukrajinsku putovnicu i morala je službeno odbiti rusko državljanstvo. "Sada ne mogu naći posao i imam ograničeno stanarsko pravo iako živim u stanu koji je moje vlasništvo", nastavlja Katja, koja se nada da će se uskoro preseliti u Kijev.

Zatim, tu je i 300 tisuća krimskih Tatara, među kojima su mnogi bojkotirali prošlogodišnji referendum. Sjećanja na brutalnu Staljinovu deportaciju Tatara 1944. i dalje su svježa, a oni se sada osjećaju sve više marginalizirani u svojoj pradomovini.

Problema s lojalnošću zato nema u Sevastopolju. Grad koji je osnovala carica Katarina Velika bio je dom ruske crnomorske flote 230 godina, čak i nakon raspada SSSR-a - zahvaljujući posebnom sporazumu Moskve i Kijeva. Luka je ostala južni bastion ruske vojne moći i povijesne odanosti Moskvi.

U glavnoj ulici suvenirnice prodaju majice i šalice s Putinovim likom i magnete za hladnjake s ruskom trobojnicom. "Referendum prije godinu dana bio je kao javni praznik", govori Darija, vlasnica male prodavaonice mješovitom robom.

Ona je ponosna Ruskinja i žalosti je jedino, osim sukoba na istoku Ukrajine, što je promjena vlasti na Krimu unijela razdor u mnoge obitelji, uključujući njezinu.

"Moji baka i djed žive pokraj Kijeva", kaže Darija. "Samo baka razgovara s nama. Djed ne želi jer podržavamo Rusiju". (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook