Kad je prije 29 godina plava radioaktivna zraka probila Zemljin ozonski omotač sve oči svijeta bile su uperene u Černobil. Ono što je uskoro nazvano 'vulkanom kojeg je napravio čovjek' isijavalo je radioaktivnost 400 puta jaču od one bombe bačene na Hirošimu.
Pročitajte i ovo
'Nismo imali pojma da smrt može biti tako lijepa', rekli su oni koji su katastrofu gledali iz Pripjata, mjesta izgrađenog za zaposlenike nuklearke, misleći pritom na spektar boja koji je prožeo nebo nad Černobilom.
Fotograf Michael Huniewicz imao je svega dvije godine te je živio nedaleko u Poljskoj kad je došlo do eksplozije. Kao i mnogoj djeci tada mi je dana injekciju Lugolove otopine kako bi se spriječio razvoj kancerogenih stanica u organizmu.
Michael je odlučio ispričati priču žrtava ove nuklearne katastrofe.
'Nismo ni slutili da smrt može biti tako predivna'
'Ljudi su rekli kako se, iako se činilo kao da su u paklu, osjetio neki neobično svjež miris u zraku.
Radilo se o mirisu ozona iz reaktora. Istom mirisu kojeg osjetimo u zraku nakon oluje kad kiša spusti čestice ozona iz atmosfere', piše Michael.
No, kakav osjeća ostavlja za sobom radijacija?
'Neki kažu da je bilo kao da ih netko bocka iglama. Drugi kažu kako su imali neobičan metalni okus u ustima. Treći pak kažu da je uopće teško opisati uzbuđenost koju su osjećali u tom trenu , a koja je bila posljedica radijacije na njihov živčani sustav', nastavlja Michael.
Prvi ljudi koji su nakon eksplozije potražili liječničku pomoć bili su vatrogasci koji su otišli na intervenciju u nuklearku. Liječnici i medicinske sestre dobili bi opekline po rukama čim bi ih dotaknuli.
Sve fotografije koje je Michael snimio u svom posjetu Černobilu pogledajte ovdje.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
