Njemačka vlada tada nije znala za namjeru njihove mornarice, no imala je i nenadanog saveznika - njemačke mornare, koji su bili protiv takve odluke admiraliteta. Prema mišljenju svih, to je bila samoubilačka misija, koja je pokrenula veliku pobunu u Njemačkoj te srušila tadašnje njemačko carstvo, iz kojeg se rodila Weimarska Republika.
Pročitajte i ovo
Zapovjed o pokretanju njemačke flote na britansku došla je 24. listopada, a flota je trebala krenuti iz sjevernomorske luke Wilhemshavena. Admiral Franz von Hipper bio je u to vrijeme zapovjednik njemačke flote. Nekoliko dana prije navedenog datuma, šef admiraliteta Reinhard Scheer, dao mu je naputke za pokretanje napada na britansku flotu.
Njemačka flota trebala je isploviti 30. listopada iz Wilhelmshavena te napasti britansku flotu u južnom dijelu Sjevernog mora, a zatim izvesti napad na britansku obalu. No, 29. listopada navečer, dogodilo se još nešto neočekivano - počela je pobuna njemačkih mornara.
Klaus Kuhl, autor bloga na kojem je dokumentirao detalje o pobuni tih mornara, široko je istražio pozadinu događaja iz 1918. godine. "Njemačka mornarica je bila svjesna da nije moćna kao britanska", rekao je Kuhl za The Local.
Unatoč tome, zapovjed za napad je prošla, no što se mornara ticalo, to je bila misija bez povratka. "Njemački mornari bili su uvjereni da oni tu bitku neće preživjeti. Odnos snaga britanskih i njemačkih mornara bio je gotovo 2:1 u korist Britanaca", dodao je Kuhl.
Vlada nije znala za Scheerov plan, a on nije predvidio pobunu
No, nije samo uvjerenje u propast misije pokrenulo pobunu. Među mornarima je vladalo i mišljenje da bi taj napad naštetio kredibilitetu nove njemačke demokratske vlade, koju je predvodio kancelar, princ Maximilian od Badena.
Ranije istog mjeseca, Maximilian je počeo diplomatske pregovore s američkim predsjednikom Woodrowom Wilsonom. "Njemačka je htjela prekid vatre i mirovne pregovore", rekao je Kuhl za The Local. No, njemačka vlada nije znala za Scheerov plan.
"Mornari su vjerovali da mornarički časnici žele osujetiti mirovne planove vlade i nastaviti s ratom, unatoč mirovnim naporima vlade", dodaje Kuhl.
1.000 hrabrih je pokrenulo val koji je srušio carstvo
Njemačka flota se okupila kod Schiling Roadsa popodne 29. listopada, a mornari su tad odbili pripremiti se za bitku i počela je pobuna na nekoliko brodova, točnije na bojnim brodovima SMS Thüringen i SMS Helgoland. Posada je ugasila kotlove i izašla na palubu.
Kad su ih torpedni čamci okružili i uperili topove u njih, oni su popustili, no već je bilo kasno za pokretanje flote, jer su uvjeti među mornarima bili nemogući za to. Plan o napadu je napušten, a 1.000 mornara je uhićeno i poslano na vojni sud u Kielu.
Pobuna u Wilhelmshavenu je završila, no njezina iskra se tijekom narednih dana prelila na ostatak Njemačke. Pobuna u Kielu, počela je 3. studenoga, a već 4. studenoga, Kiel je bio u rukama 40.000 pobunjenih mornara, vojnika i radnika. Uskoro je istu sudbinu doživio i Wilhelmshaven.
Do 7. studenog, pobuna je došla i do Münchena, dva dana kasnije, 9. studenoga, proglašena je republika, a car Wilhelm II je bio prisiljen abdicirati. Počela je nova era u njemačkoj povijesti: doba Weimarske Republike.
Što ako...?
Ostaje ipak pitanje, što bi se dogodilo da 1.000 mornara nije odlučilo pobuniti se protiv odluke njemačkog admiraliteta? Kuhl nije posve siguran u odgovor.
"Bilo kako bilo, netko bi morao pregovarati za mir, a nije bilo nikakvog izgleda da se u tom slučaju izbjegne poraz", smatra.
"Da su stvari išle po planu, mogli su nanijeti teške udarce engleskoj floti, no u konačnici bi bili poraženi, a većina njemačkih mornara ubijena", zaključuje Kuhl.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
