Marko Ćurić, 28-godišnjak iz Kaštela nije ni sanjao da će završiti u gradiću od 2000 stanovnika u srcu Škotske.
"Nakon završene elektrotehničke škole u Trogiru počeo sam raditi po ugostiteljskim objektima, diskotekama i barovima. Nakon sedam godina rada na takvim poslovima upitao sam se: gdje to vodi? Odlučio sam potražiti posao koji nije vezan za noćni život", ispričao je Marko.
Odluka je pala na - vojsku. No, niti to nije ispunilo njegova očekivanja.
"Da bi dobio posao što prije, morao sam poznavati nekoga da malo ubrza proces. Tri godine rada u vojsci nije bilo ono što sam očekivao. Stojiš na mjestu, napretka nema, svaki dan čekaš da dođe 16 sati i da ideš kući. Jednostavno se nisam snašao u tome, ali ono što me je potjeralo iz vojske je saznanje da pojedini zapovjednici pred odlaskom u mirovinu 'traže' od kolega, prijatelja da im nađu nekakav posao jer neće moći preživjeti samo od mirovine", kaže Marko koji je u sebi prelomio odluku i s djevojkom Ivanom počeo raditi u restoranu s ciljem da skupe što više novaca i pokrenuo svoj posao.
No, niti tu stvari nisu išle kako su zamislili.
"Konkurencija nas je 'blokirala', najam se udvostručio i još mnogo toga. Tu kreće moja potraga za poslom van države i nagovaranjem cure da odemo zajedno u neku sređeniju državu. Nakon dva mjeseca traženja posla, slanje CV-a javila mi se agencija iz UK da imaju posao konobara za mene i da mi nude smještaj. Tijekom razgovora za posao preko Skypea prisutna je bila i Ivana. Poslodavac je pozvao i nju da dođe raditi. Pristala je. Garantirao je da će nam platiti papire i dozvole za rad zbog toga jer smo prvi Hrvati koji smo došli raditi preko te agencije. Praktički nismo znali točno gdje idemo samo da je to neki mali gradić u Škotskoj", navodi Marko koji je nekoliko dana prije leta dobio adresu na koju trebaju doći.
"Došli smo s ciljem da živimo život"
Poslodavac ih je dočekao s ključem od apartmana i sutradan su počeli raditi.
"Prošla su dva tjedna i bilo nam je čudno jer svi su govorili da je teško kada počneš raditi negdje vani. Iskreno, mi to nismo doživjeli. Smjena nam traje osam sati, dva dana u tjednu smo slobodni, ljudi su jako pristojni, komunikacija sa šefovima jako dobra i ono što vam je vrlo bitno kada živite u maloj sredini, poput Pitlochrya, ljudi su nas prihvatili", kaže Marko Ćurić.
Iznenadili su se i što su cijene u velikim trgovačkim lancima skoro iste kao u Hrvatskoj. Plaće su, ističe, jako dobre i ono što je najbitnije - može se solidno uštedjeti ako se malo pripazi.
"Mi smo došli s ciljem da živimo život i ako bude sreće da nešto i uštedimo", kaže dodajući kako slobodne dane najčešće provode u prirodi ili u nekom većem gradu Škotske.
Kada je bio na godišnjem, Marko je pozvao svoju braću Antu (31) i Matu (29) da ih posjete.
Bili su, kaže Marko, oduševljeni, naročito prirodom, a onda su i oni izrazili želju za preseljenjem u Pitlochry zajedno sa svojim "boljim polovicama". Markov poslodavac samo je rekao: "Naravno, neka dođu čeka ih posao i smještaj."
Mate Ćurić i njegova bolja polovica Paula Prgeša (23) nakon godinu dana u Pitlochryju imaju samo lijepe riječi za ovaj grad.
"Priroda je prekrasna, ljudi su prijateljski raspoloženi, sve je nekako opušteno i što mi je danas čudno, s plaćom ugostitelja, mogu dosta uštedjeti, a da normalno živim, što je doma bilo teško. Za sada nemam neki drugi plan jer mi je trenutno dobro. Naravno da razmišljam možda o nekom boljem poslu, ali pomalo, imamo vremena", prenijela je Paula svoje i Matino iskustvo.
Dva slobodna dana tjedno - napokon
Ante Ćurić (31) kaže da mu nije bilo toliko loše u Hrvatskoj, ali da mu je "trebao odmor od svega lošeg što kruži zrakom zadnjih godina".
"Rekao sam si: idem probati. Iskreno, nisam očekivao da će mi se ovoliko svidjeti cijela ova priča. Na sitnicama me osvojilo ovo sve. Počevši od dva slobodna dana tjedno koje doma nisam skoro nikad imao, a ni nadao se nisam da ću ih tu imati. Prava radnika se poštuju i volio bih i da je u Hrvatskoj tako", kaže Ante koji se ne misli tako skoro vratiti u Hrvatsku.
A niti njegov brat Marko s početka priče. Naime, već ove zime s djevojkom se seli u Glasgow gdje je dobio posao u British Telecomu. Njegova djevojka s diplomom ekonomije potražit će posao u struci i nadaju se, kaže, da će uspjeti.
"Na kraju ove moje priče, nakon dvije godine provedene u Škotskoj, mogu reći da ovdje puno brže možeš doći do cilja nego u Hrvatskoj. Fale mi, naravno, domovina, obitelj, prijatelji, more, ali jednostavno nekada ne možeš od toga živjeti. Nadam se da ćemo se jednog dana vratiti kada se cjelokupni sustav promijeni, kada se mladima bude davalo više poticaja i ono što je vrlo bitno - kada se minimalac poveća jer ljudi s njim ne mogu preživjeti. Hrvatska je puna potencijala, prelijepe prirode i svega ostalog i zbog toga se nadam da će jednog dana biti bolje i da ćemo se mi mladi koji smo otišli - vratiti", poručuje za kraj Marko Ćurić.
Fabio Šimićev (27) slobodni je fotoreporter iz Zadra.
"Nakon šest godina rada za dnevne novine odlučio sam se malo odmaknuti od svakodnevnice i ostaviti jednu godinu za putovanja. Upoznavanje drukčijih ljudi,kultura i mjesta. To je ono što i najviše volim. Putovati i kroz fotografije pričati priče."
-
Ogromna štetaUŽIVO Nakon katastrofe u Omišu traje borba za život ozlijeđenih: "Nije bilo grmljavine i žica, možemo sumnjati da je požar bio podmetnut"
-
OBRAČUN U PODNEPucnjava u trgovačkom centru u Zagrebu: Naoružani razbojnici napali zaštitare i oteli kovčeg s novcem, zaštitari zapucali
-
Bravo!Dinamo povukao veliku gestu zbog požara u Dalmaciji
