Niškoristi: Obitelji koje ne rade već generacijama - i ne namjeravaju početi

Svih deset članova obitelji dijele kuću dobivenu na korištenje od lokalne zajednice, a godišnje prime više nego pristojnih 32 tisuće funti socijalne i ine pomoći. 

Pročitajte i ovo Adaptacija novoj situaciji U našem gradu domaći sve više odlaze, a stranci dolaze: "Ovdje sam već pet mjeseci, planiram ostati još dugo" Oglasi za zahtjevne mete Osvanuo oglas i na dark webu, svjetska sila traži špijune: "Opasnost je blok u nastajanju"

Zdravi su i veseli. Glava obitelji je 52-godišnja Sue McFadden.

- Naši susjedi su najobičniji snobovi! Zovu nas besramnicima koji ne žele raditi. A ne shvaćaju da ne možemo raditi kada imamo toliko djece na koju moramo paziti, kaže Sue. 

Zvuči nevjerojatno, ali je istinito - obitelj povrh svega namjerava zatražiti od zajednice da im se dodijeli kuća s deset soba jer im je život u tri sobe neizdrživ!

- Trebamo više prostora. Naprosto je tužno gledati djecu kako se gužvaju u malom prostoru, objašnjava Sue.

McFaddeni naravno nisu jedini - u Velikoj Britaniji čak šest milijuna ljudi živi u kućanstvu u kojem nijedna osoba nije zaposlena, a čak 20 tisuća takvih kućanstava godišnje 'utrži' 30 tisuća funti državne pomoći.
 
Tisuće djece rastu u takvim obiteljima i vlasti su počele strahovati zbog tog, kako kažu, 'strašnog naslijeđa' prema kojem će se djeca najvjerojatnije ugledati na starije ukućane i neće nikada ni potražiti posao.

- Ljudima naprosto nije jasno kako je teško održavati takvu veliku obitelj, a da nešto ne izmakne kontroli. Da znaju kako je to, shvatili bi da nije čudno što mi ne radimo. Kako mogu ostaviti djecu i otići na posao?! Ljudi su zločesti, ne ponašaju se 'fair'. A i nama treba novac da uzdržavamo djecu, opravdava se Sue i dodaje da mjesečno prime 2 700 funti socijalne pomoći.

Drugi sličan primjer je obitelj Thompson. 66-godišnja Jean ne radi već 40 godina, a suprug Glyn je u mirovini. Za razliku od supruga, ona nikad nije ni željela raditi.

- Otac mi je radio u rudniku, a majka nije radila uopće. I ja sam željela takav život kad odrastem, željela sam stalno biti doma i da me se ne tiču drugi ljudi, kaže Jean, koja je školu napustila sa 15 godina. No, za razliku od Sue, ona ne traži opravdanje u odgajanju djece.

- Ni kad su djeca narasla nisam se vratila poslu. Nisam to željela, kaže iskreno Jean i dodaje da je nije briga kakav primjer daje djeci.

- Ne brinem zbog toga, kao što ne brinem ni za to što dvoje odrasle djece također ništa ne radi. To je njihova stvar. Mislim da moja želja da ništa ne radim i živim na račun države nemaju nikakve veze s tim što će odlučiti moja djeca. Oni donose svoje vlastite odluke, smatra Jean.

Njezin sin Steven već ima i vlastitu djecu i, naravno, ništa ne radi.

- Ima djecu, to je njegov posao. A kakav, pak, on primjer daje svojoj djeci, to je opet njihova, a ne moja stvar, brani ga majka.

Opširnije o ovoj temi pročitajte na Daily Mailu