Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je u srijedu da je Norveška pristala pridružiti se francuskom nuklearnom kišobranu, prilikom prijema norveškog premijera Jonasa Gahra Størea u Parizu, čime je postala najnovija zemlja koja prima francusku nuklearnu zaštitu.
"Dali ste svoj pristanak da se Norveška pridruži onome što smo nazvali prošireno nuklearno odvraćanje", rekao je predsjednik Francuske u Elizejskoj palači.
"To je vrlo važan korak u našem partnerstvu i bit će pokretač vrlo ambiciozne suradnje.
Norveška, geografski i strateški ključni partner s kojim već imamo važnu suradnju u zaštiti savezničkog teritorija od vanjskih prijetnji, predstavljat će veliku dodatnu vrijednost za ovo prošireno odvraćanje", dodao je.
U ožujku je Francuska ponudila proširenje svoje nuklearne zaštite drugim europskim zemljama.
Norveški čelnik je podsjetio da "Francuska sada otvara dijalog sa svojim bliskim saveznicima o tome kako njezino nuklearno oružje može doprinijeti europskoj sigurnosti i odvraćanju od vojnih prijetnji”.
Potvrdio je da Oslo želi biti uključen zajedno s "partnerima poput Poljske, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i nordijskih partnera".
Macron je još u ožujku ponudio proširenje francuske nuklearne zaštite drugim europskim zemljama. Time je otvorio raspravu koja je u Europi dugo bila politički vrlo osjetljiva, ali je posljednjih mjeseci dobila na važnosti zbog ruskih nuklearnih prijetnji i sve većih dvojbi oko američke predanosti NATO-u.
Francuski predsjednik održao je početkom ožujka govor u pomorskoj bazi Île Longue, gdje je najavio promjenu francuske doktrine i ponudio francusko nuklearno odvraćanje europskim saveznicima. Telegraph navodi da je time Pariz prvi put u 65 godina otvorio mogućnost da francusko nuklearno oružje postane dio šire europske sigurnosne arhitekture, po potrebi i neovisno o SAD-u.
"Da bismo bili slobodni, moramo biti opasni. A da bismo bili opasni, moramo biti snažni", rekao je tada Macron.
Njegov koncept naziva se "prednje odvraćanje".
Prema toj ideji, francuske i britanske nuklearne podmornice nastavile bi održavati stalnu prisutnost na moru, dok bi francuski borbeni avioni Rafale, sposobni nositi taktičko nuklearno oružje, mogli rotirati po savezničkim bazama u Europi i sudjelovati u zajedničkim vježbama.
Cilj takvog pristupa nije izjednačiti europski nuklearni arsenal s ruskim, nego stvoriti stratešku neizvjesnost za Moskvu. Drugim riječima, Rusija bi u slučaju napada na europsku zemlju morala računati s mogućnošću francuskog nuklearnog odgovora, čak i ako bi američka uloga u NATO-u bila oslabljena.
