Timošenko, koja bi mogla iz zatvora izaći nakon samo dvije godine, i to zbog zakona koji je danas izglasao ukrajinski parlament, oduvijek je bila proeuropski nastrojena i to u zemlji koja je rastrgana između Moskve i Zapada.
Pročitajte i ovo
Njezini sljedbenici je štuju kao nepokolebljivog braniča ukrajinskog suvereniteta i europske budućnosti te zemlje, koji je zapravo kažnjen jer se usudio osporiti Janukovičevu moć.
No, protivnici za nju, kako je i za očekivati, nemaju lijepe riječi. 52-godišnja Timošenko je za njih beskrupulozni politički oportunist bez čvrstih ideja i stavova, koja se obogatila 1990-ih godina zahvaljujući korupciji pa tako i zaslužuje zatvor kojeg je na kraju i dobila.
No, vitka, televizična plavuša, čiji su zaštitni znak postale njezine prepoznatljive pletenice, u više je navrata pokazala svoj željezni temperament po kojem je često bila uspoređivana s bivšom britanskom premijerkom Margaret Thatcher - jednom od njezinih uzora.
Julija Timošenko uskoro na slobodi?
Ukrajinska 'željezna lady'
Timošenko je bila ukrajinska 'željezna lady' ili jednostavno, na ukrajinskom jeziku, zvali su je 'vona' (ona). Bila je vođa Narančaste revolucije 2004./2005. godine koja je za cilj imala poništenje izbora zbog nepravilnosti i svrgavanje tadašnjeg premijera Viktora Janukoviča.
Izazvala je Janukoviča na predsjedničkim izborima 2010. godine, izgubivši u drugom krugu, i zatim se našavši na meti niza kaznenih istraga. Tvrdila je kako je to sve pokrenuto kako bi se uklonila iz politike.
Uhićena je u kolovozu 2011. te u listopadu iste godine osuđena na 7 godina zatvorske kazne. Proglašena je krivom za zlouporabu svog položaja u plinskom sporazumu kojeg je 2009. godine, tijekom svog premijerskog mandata, potpisala s Rusijom.
Njezino zatvaranje, za koje tvrdi kako je rezultat osvete Janukoviča i njegove obitelji, naljutilo je Zapad te oslabio odnose Ukrajine i Europske Unije.
Aktivna i iz zatvorske bolnice
Kad je 21. studenog 2013. godine Janukovičeva vlada priopćila da odustaje od potpisivanja sporazuma s EU o pridruživanju i sporazuma o slobodnoj trgovini, odlučivši se za tješnje odnose Kijeva i Moskve, članovi njezine stranke Batkivshchyna (Domovina), bili su u samom srcu prosvjeda koji su izbili na ulicama Kijeva. Tražili su njezino puštanje na slobodu.
Tijekom naredna tri mjeseca, proeuropski prosvjednici pretvorili su slavni kijevski Trg nezavisnosti u prosvjedni kamp. No, zahtjevi za oslobađanje Timošenko postali su periferni jer je u centar svjetske pažnje došao krvavi obračun prosvjednika s Janukovičevim policijskim snagama.
Čak i iz zatvorske bolnice, u koju je bila smještena zbog bolova u leđima, Timošenko je pozivala svoju oporbu da ostane jaka i da smijeni njihovog neprijatelja.
Analitičari se slažu kako Timošenko i dalje ostaje politička snaga s najvećom podrškom koju čine i vođe prosvjeda - bivši boksački prvak u teškoj kategoriji Vitalij Kličko i saveznik Arseniy Yatsenyuk , koji je predvodio prosvjede na Trgu nezavisnosti. 'Jedina tema pregovora s Janukovičem mogu biti uvjeti njegova odlaska', izjavila je Timošenko za tjednik Dzerkalo Tyzhnia.
U petak, nekoliko sati nakon što su vođe oporbe potpisale sporazum s Janukovičem i tako okončali krvoproliće na ulicama Kijeva te otvorili vrata političkim reformama, parlament je velikom većinom odobrio zakon kojim će se dekriminalizirati 'zlouporaba ovlasti' - stavka po kojoj je Timošenko osuđena.
Iako je sad politički veoma slab, pravni stručnjaci tvrde kako predsjednik Janukovič ipak još uvijek mora odobriti puštanje Timošenko iz zatvora i tek nakon toga sud može potvrditi odluku.
Opet želi biti premijerka
Podsjećamo, Julija Timošenko je 24. siječnja 2005. imenovana ukrajinskim premijerkom pod Juščenkovim predsjedavanjem, postavši tako prva žena premijer u ukrajinskoj povijesti.
Na mjestu premijerke zadržala se sve do 8. rujna 2005., kada je Juščenko raspustio Vladu. Kasnije ju je kritizirao kao premijerku, naglašavajući da je usporila ekonomski rast. Nakon što je razriješena dužnosti, krenula je na turneju po Ukrajini odlučna u svom naumu da osvoji predsjedničke izbore 2006. godine. Iz svega je bilo jasno da želi natrag pod svaku cijenu mjesto ukrajinske premijerke.
Julija Timošenko je ojačala svoj Blok i ušla na predsjedničke izbore u ožujku 2006. kao njegov vođa te osvojila 129 mjesta, što je dovelo do spekulacija o koaliranju Juščenkove stranke 'Naša Ukrajina' i 'Bloka Julije Timošenko' zajedno s ukrajinskim socijalistima ako žele spriječiti da na vlast dođe proruska oporba na čelu s Viktorom Janukovičem odnosno 'Stranka Regiona'.
Julija Timošenko je predstavljala jednog od savjetnika bivšeg premijer Viktora Juščenka te mu je u Narančastoj revoluciji 2005. godine bila glavni politički partner i jedna od ključnih osoba pri organizaciji prosvjeda i skupova. U tom su je razdoblju neki mediji nazivali «Ivanom Orleanskom Narančaste revolucije». Dana 28. srpnja 2005., časopis Forbes ju je proglasio trećom najmoćnijom ženom na svijetu, ispred nje su se našle jedino Condoleezza Rice i Wu Yi.
Julija Timošenko je od početka obnašanja premjerske funkcije započela sa oštrim reformama, ali je u svojim radikalnim rezovima gospodarskog karaktera nailazila na političke nesuglasice sa strankom Viktora Juščenka, što je dovelo do raskola njihove zajedničke koalicije.
Nakon što je sišla sa svoje premijerske dužnosti, od 18. prosinca 2007. ponovno je postala predsjednica Vlade Ukrajine i jedan od ključnih reformatora ukrajinske ekonomije predodređene za otvaranje prema zapadnom tržištu.
Julija Timošenko je premijersku poziciju napustila 11. ožujka 2010., a njezino mjesto je preuzeo oporbeni političar Mikola Azarov. Početkom listopada 2011. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina zatvora zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini prirodnim plinom.
Nakon svega ovoga, izjavila je kako opet želi biti premijerka.
Njezin suprug Olexander trenutno se nalazi u Češkoj Republici, gdje je zatražio azil, a njezina kći Yevgenia, koja je u braku s britanskim rock pjevačem, s vremenom je postala najvećim braniteljem svoje majke.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
