U napuštenom rudniku Barbarin rov u selu Huda Jama kod Laškoga, u kojemu se po navodima iz nekih dokumenata i izjavama svjedoka nalaze hrvatske, ali i slovenske žrtve poratnih 'čistki', u ponedjeljak će u ime Hrvatske položiti cvijeće i zapaliti svijeće potpredsjednica vlade Jadranka Kosor i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Povjesničar dr. Mitje Ferenca, koji vodi državno povjerenstvo za evidentiranje i sondiranje tzv. 'prikrivenih grobnica' iz vremena poraća, rekao je da su do sada otkriveni posmrtni ostaci 200 do 400 žrtava, ali ih se na istom mjestu može očekivati još, jer istraživanje i ekshumacija nisu završeni, a riječ je o ubijenim pripadnicima slovenskih domobrana i hrvatskih, vjerojatno ustaških postrojbi.
Pročitajte i ovo
Rudnik koji je eksploatiran do 1992. možda krije najmanje tisuću ostataka
U prvoj otkopanoj galeriji starog rudnika kombinata Trbovlje-Hrastnik u kojemu se sve do 1992. još eksploatirao ugljen, moglo bi biti skriveno još najmanje tisuću posmrtnih ostataka na sličan način likvidiranih zarobljenika iz logora Teharje blizu Celja, tvrdi Ferenc. Galerija u kojoj su pronađene prve mumije i skeleti nalazi se naime između dvije rudarske jame, od kojih je jedna duboka 30, a druga 40 metara. Zbog slijeganja materijala prvih je deset metara u njima sada prazno, a do dna su pune posmrtnih ostataka žrtava, izjavio je Ferenc za Slovensku televiziju.
Iako je policijska uprava Celje 1994. i 1997. godine pregledom nekih sačuvanih arhiva uspjela rekonstruirati put 'kolona smrti' iz logora Teharje na različita mjesta likvidacija i pokopa, nije se došlo dalje od toga. Kriminalist Pavle Jamnik koji već nekoliko godina vodi policijsku operaciju 'Sprava' vezanu na utvrđivanje odgovornosti za poratne izvansudske egzekucije i u vezi s otkrićem u Hudoj Jami ponavlja da je za policiju bitno utvrditi 'tko je za masovna ubojstva odgovoran i tko ih je izvodio'. To što policija do sada nije uspjela prikupiti dokaze protiv organizatora i neposrednih izvršitelja nije znak slabog rada policije nego 'konspirativnog načina' izvođenja zločina, te 'sustavnog brisanja tragova i uništavanja dokumentacije', tvrdi Jamnik.
'I danas se bojim osvete'
O tome svjedoči i dobro poznat slučaj neuspjeha u pokretanju optužnice protiv Mitje Ribičiča, kojega se sumnjičilo za 'nestanak' nekoliko stotina zatvorenika iz ljubljanskih zatvora OZNA-e neposredno nakon završetka rata. Okružni tužitelj u Ljubljani nije kao relevantan dokaz za zapovjednu odgovornost uzeo zatvorsku dokumentaciju u kojoj se kao onaj, koji je dao usmeni nalog da se odvedu, navodi 'major Mitja', a to je bio Ribičičev čin koji je u to vrijeme bio zamjenik zapovjednika slovenske OZNA-e i kasnijeg ministra unutarnjih poslova Ivana Mačka Matije. Iako je otkriće groznog zločina u Hudoj Jami s obzirom na starost mogućih počinitelja, koji su još na životu, možda posljednja prilika da ih se 'privede pravdi', za to je malo izgleda, navode slovenski mediji. Dobrim dijelom i zbog 'atmosfere straha' koja nekim sredinama gdje su se poratna ubojstva događala još uvijek djeluje.
'Vjerujte mi, i danas se bojim da bi mi se netko mogao osvetiti za ovo što govorim. Ljudi su ovdje oprezni, a to važi i za mene', rekla je za ljubljanski tjednik 'Žurnal' pod uvjetom anonimnosti žena iz Teharja kod Celja. Ona tvrdi da se kao dijete igrala u kući koja je poslužila kao improvizirani zatvor prije odlaska slovenskih domobrana i hrvatskih ustaša na stratišta u okolici tog grada, pa i u rudnik Barbarin rov, a koja je kasnije bila dom tamošnje mjesne zajednice, s dvoranom za vjenčanja. 'U toj kući sam preživjela 15 godina svog djetinjstva. Kad smo u nju doselili, imala sam devet godina i dobro se sjećam da je na tavanu bio sanduk pun značaka u obliku slova U. Bile su od aluminija i vrlo savitljive. Danas pretpostavljam da su ih skinuli s kapa zarobljenih hrvatskih vojnika ustaša, a u podrumu je bilo sve puno dugih vojničkih zimskih šinjela zelene boje. Iako je bilo ljeto bili su u zimskim uniformama jer se vjerojatno nisu imali vremena presvući', rekla je sugovornica 'Žurnala' pod uvjetom anonimnosti.
'O tome se kasnije nikad nismo usuđivali govoriti, nikad o tome nisam govorila ni s vlastitom mamom. Sjećam se i poruka koje su zarobljeni prije odvođenja ispisali po zidovima u podrumu i sve skupa je bilo grozno', ustvrdila je. Danas smatra da su žrtve iz Hude Jame po svoj prilici odvedene iz te kuće, a da su žene koje su bile zatvorene u logoru Teharje odvedene na druga mjesta.Ferenc tvrdi da se prije obdukcije i stručne ekspertize ne može potvrditi jesu li u Barbarinu rovu ubijeni slovenski domobrani iz Teharja ili pripadnici hrvatskih postrojbi, a vjerojatno je da se tamo nalaze i jedni i drugi.
Tema koja i danas izaziva tenzije među Slovencima
Za slovenske domobrane odvedene iz Teharja prije desetak godina počeo se uređivati spomen-park sa spomenikom na kojem su poruke iz Evanđelja: 'Pravednik će počivati iako je umro prerano', te 'U svojoj kući dat ću im prostor i ime'. Međutim, zbog međusobnih ratnih i poratnih obračuna slovenskih partizana i domobrana, te refleksija tog vremena na suvremenost, slovenski parlament još nije donio odluku da se prihvati napis 'I mi smo umrli za domovinu' za koji veteranska udruga domobrana i pojedine stranke zahtijevaju da se postavi na mjestima masovnih smaknuća iz vremena prvih mjeseci nakon završetka rata.
Da je riječ o temi koja i danas među Slovencima izaziva jake političke i emocionalne tenzije svjedoči i izjava nekadašnjeg premijera i slovenskog eurozastupnika Alojza Peterlea. On je u nedjelju s još nekoliko članova svoje stranke Nova Slovenija (NSI) posjetio Barbarin rov i pred kapelu na tom mjestu položio cvijeće i zapalio svijeće, ali i izrazio žaljenje što to još nije učinio predsjednik države Danilo Tuerk u ime svih građana. Iako je i premijer Borut Pahor ovih dana rekao da se prema nedužnim žrtvama iz Hude Jame treba odnositi s poštovanjem i pijetetom i da će država u tom pogledu učiniti sve, odnos prema ubijenim pripadnicima 'poraženih vojski' u Sloveniji već godinama izaziva jake emocionalne reakcije jer desnica inzistira na 'simboličnom pokapanju' nepokopanih žrtava, ali i parlamentarnoj deklaraciji kojom bi se osudile poratne žrtve kao žrtve komunizma, što nekim strankama na ljevici nije prihvatljivo jer tvrde da postoji opasnost generaliziranja zbog koje će slovenski partizani postati u miru poražena strana i krivi za sve ratne i poratne zločine.
U tom dijelu politike i javnosti primjetno je i nezadovoljstvo mogućnošću da Barabarin rov postane jednom vrstom podzemnog 'antikomunističkog muzeja' kamo bi dolazile različite politički motivirane skupine.
