Italija u nedjelju na prijevremenim parlamentarnim izborima

Izbori za 630 zastupnika u donjem domu i 315 u Senatu raspisani su nakon što je premijer Romano Prodi podnio ostavku jer je njegovu koaliciju lijevog centra napustila mala katolička stranka i time je nakon samo 20 mjeseci na vlasti, izgubio vrlo tanku većinu.

Pročitajte i ovo kupovina vikendom Donosimo detaljan popis trgovina otvorenih ove nedjelje Radne nedjelje U ponedjeljak skoro ništa ne radi, kupite sve na vrijeme: Imamo popis trgovina otvorenih ove nedjelje

Zbog notorne nestabilnosti talijanskih vlada u zadnjih 50 godina, samo je jednoj od njih 61 uspjelo odraditi puni petogodišnji mandat. Bila je to od 2001-2006. vlada Silvija Berlusconija koji se nada da će na ovim izborima osvojiti svoj treći premijerski mandat.

Upravo je talijanski izborni zakon glavni krivac za kroničnu nestabilnost vlada, a 2005. tadašnji premijer Berlusconi reformirao je izborni zakon ne bi li umanjio izglede svoga protukandidata Prodija na izborima 2006. Reforme je čak i on nazvao smećem ("porcata").

Sustav je još na snazi i kombinira proporcionalni sustav s pragom od dva posto za stranke u koaliciji, te četiri posto za stranke koje na izbore izlaze same i omogućio je da 2006. u parlament uđe 20 stranaka.

Izborni zakon zapravo strankama dodjeljuje "bonus", odnosno dodatna zastupnička mjesta pobjednicima. Time je Prodi dobio uvjerljivu većinu u donjem domu, no vrlo tijesnu od samo dva mjesta u Senatu.

Takav bi se rezultat sada mogao ponoviti Berlusconiju, piše Reuters i podsjeća da i Berlusconi i Veltroni zagovaraju promjenu izbornog sustava kojim bi se Italija usmjerila prema dvostranačju.

Osim zastupnika obaju domova parlamenta, Talijani biraju i predsjednike nekih pokrajina i gradskih vijeća te 426 gradonačelnika (uključujući rimskog), zatim sazive pokrajinskih skupština i vlada na Siciliji i u regiji Friuli-Venecija-Giulia.

Saziv zastupničkog doma bira 47,3 milijuna Talijana s pravom glasa, a na izbore za Senat pozvano je 43,2 milijuna birača jer je 25 godina minimalna dobna granica za glasovanje za gornji dom.

Na lokalne izbore izlazi 14 miljuna birača.

Ovo je drugi put da pravo glasa ima 2,8 milijuna Talijana u dijaspori koji biraju 12 zastupnika donjeg doma, odnosno šest senatora u gornjem.

Glavna izborna igra vodit će se između 71-godišnjeg populista i medijskog magnata Berlusconija, čijem bloku ankete daju do 6 posto prednosti, te kandidata lijevog centra, 52-godišnjeg Waltera Veltronija, talijanskog Baracka Obame kako ga nazivaju mediji.

Ostale stranke desnice i ljevice, kao i centra, demokršćanski UDC Pierferdinanda Casinija, marginalizirane su u kampanji. Registrirano je gotovo 180 političkih stranaka, pokreta, izbornih lista i podlista, nadasve živopisnih i šarolikih, kako po imenima (Ne smeću, Impotentni egzistencijalisti, Sveto Rimsko Carstvo), tako i po životnom putu i kredu nekih kandidata.

Na izborima se natječu osebujni pojedinci koji kombiniraju suprotnosti, primjerice novinar Giuliano Ferrara, deklarirani ateist, koji svojom kampanjom protiv pobačaja želi privući katoličke glasove, ili bivša porno-zvijezda, Milly D'Abbraccio, koja je krenula stopama gotovo legendarne Ciccioline, a za izborni logo odabrala vlastitu stražnjicu, te Daniela Santanche, glasnogovornica stranke la Destra (desnica), feministica i desničarka.

Italija je jedna od šest zemalja koje su utemeljile Europsku uniju, gdje gospodarski među najrazvijenijim članicama zauzima četvrto mjesto, odnosno treće u eurozoni.

No, na svjetskoj rang-listi najrazvijenijih zemalja gubi korak i pala je na deveto mjesto iza Kanade i Kine, te 2007. godini bilježila rast od samo 1,5 posto, s BDP-om od 25.032 eura po stanovniku.

Prema pisanju hrvatskog časopisa Kapital, Italija posustaje zbog spore provedbe reformi, pada kupovne moći, stagnacije plaća i rasta cijena, zbog duboke političke krize i nadasve skupe "političke mašinerije", dvaput skuplje od francuskog i njemačkog političkog aparata, čak deset puta skupljeg od španjolske političke klase.