Šimonović je kazao kako je zatražio od ICJ-a da od dvije adrese - službenog Beograda i Međunarodnog kaznenog suda za bivši Jugoslaviju (ICTY) zatraži pristup dokumentima, i to "u necenzuriranoj verziji", koji nisu bili dostupni u tužbi BiH protiv SRJ koju je ta zemlja također podnijela ICJ-u za povredu konvencije o genocidu, a koji su prema pravnim stručnjacima mogli dovesti do drugačijeg ishoda tog postupka.
Pročitajte i ovo
BiH je, naime, prošle godine izgubila spor jer je utvrđeno da Beograd, iako je genocid u BiH počinjen, nije za njega odgovoran već samo za naknadni propust progona odgovornih.
Srbija je, naime, uz odobrenje ICTY-a zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH 1992-95., učinivši najvišem sudu UN-a ICJ-u nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane, a koji su još 2003. stigli iz Beograda kao dokazi na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred ICTY-em, ali su ostali zaštićeni oznakom tajnosti.
Šimonović je kazao kako je zatražio stenograme sjednica ne samo Vrhovnog savjeta obrane u razdoblju od 1992.-1996. nego i dokumentaciju vezanu uz rad ranijeg Savjeta narodne obrane Predsjedništva SFRJ te štaba Vrhovne komande za razdoblje od 1990. do 1992.
Hrvatska je 2. srpnja 1999. podnijela pred ICJ-om tužbu protiv tadašnje SR Jugoslavije tražeći da to najviše pravosudno tijelo UN-a utvrdi odgovornost Beograda za genocid na području Hrvatske.
Srbija je 2002. uložila prigovor smatrajući da Sud ne može biti nadležan za tužbu i u ponedjeljak započinje petodnevna rasprava o nadležnosti suda za hrvatsku tužbu protiv Srbije za povredu konvencije o genocidu.
"O ishodu ove rasprave ovisit će hoće li se ovaj postupak nastaviti", kazao je Šimonović ističući da odluku o pitanju nadležnosti očekuje najesen.
On je objasnio kako će se ta rasprava odvijati u kontekstu dvije ranije proturječne odluke Međunarodnog suda pravde o nadležnosti za predmete u koje je umiješana Srbija. Naime, Međunarodni sud pravde proglasio se najprije nadležnim za tužbu BiH protiv tadašnje SR Jugoslavije za povredu konvencije o genocidu a nakon toga u drugom predmetu u kojem je Beograd tužio deset članica NATO-a za napad proglasio se nenadležnim za taj spor sa šturim objašnjenjem da SRJ "nije imala pristup sudu".
Šimonović je kazao i kako je prošlog tjedna u pismu ICJ-u potvrdio da, nakon proglašenja crnogorske neovisnosti, Hrvatska nastavlja svoj postupak protiv Srbije, kao sljednice te državne zajednice.
"Potvrđujem da se ovaj postupak nastavlja protiv Republike Srbije kao tužene", naveo je Šimonović u pismu ICJ-u upućenom 15. svibnja i napomenuo da to "ne prejudicira potencijalnu odgovornost Crne Gore kao ni mogućnost pokretanja posebnog postupka protiv nje".
Šimonović je predstavio i tim koji će zastupati Hrvatsku pred ICJ-om a u kojem su uz njega i suzastupnice Andreja Metelko-Zgombić, načelnica Samostalnog odjela za međunarodne pravne poslove MVPEI-a i profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu Maja Seršić te sadašnji hrvatski veleposlanik u Nizotzemskoj Frane Krnić također kao suzastupnik.
Hrvatska je kao svoje savjetnike u ovom predmetu angažirala uz profesora prava s Yalea Mirjana Damašku i dvojicu britanskih profesora prava - Jamesa Crawforda s Cambridgea i Philippea Sandsa iz Londona.
Hrvatska u svojoj tužbi traži od Suda da utvrdi da je Beograd odgovoran za genocid u Hrvatskoj, kao i da krivično goni sve odgovorne osobe, utvrdi sudbinu svih nestalih, vrati otetu hrvatsku kulturnu baštinu i obešteti Hrvatskoj gubitke.
Sadržaj tužbe odnosi se na djelo genocida a ne na agresiju, pa su u njoj samo oni činjenični materijali koji se mogu vezati uz genocid. Oni su podijeljeni u dva poglavlja od kojih se jedan odnosi samo na istočnu Slavoniju, a drugi na ostali dio Hrvatske.
Upitan o mogućnosti odustanka od spora nakon što je BiH svoj izgubila Šimonović je kazao kako je "procjena da s postupkom treba nastaviti" i dodao kako osobno smatra da zahtjevi iz hrvatske tužbe nisu ispunjeni, kao i da Hrvatska ima dovoljno argumenata za utvrđivanje nadležnosti suda.
