U predmetu Vojnović protiv Hrvatske podnositeljica je prigovarala jer država nije učinkovito istražila palež, prijetnje i općenito zastraživanje kojima je bila izložena u stambenoj zgradi u kojoj je živjela, 2005. te 2010. i 2011. Osobito je tvrdila da nije istražen širi kontekst u kojem se zastrašivanje događalo već su incidenti tretirani kao izolirani događaji.
Sud je odbacio dio podnositeljičinih prigovora, u vezi događaja iz 2005. jer je zahtjev podnesen izvan šestomjesečnog roka. U odnosu na incidente iz prosinca 2010. i s početka 2011. sud je utvrdio da domaća tijela nisu učinkovito i sveobuhvatno pristupila podnositeljičinom slučaju i istražila ga. Sud je utvrdio da policija nije ispitala više osoba za koje je podnositeljica sugerirala da su odgovorne za zastrašivanje te da je propustila provjeriti druge tragove na koje je podnositeljica upućivala.
Sud je zaključio da domaća tijela nisu prepoznala niti na odgovarajući način istražila širi kontekst zastrašivanja koji je podnositeljica navodila pa joj je dosudio 7.500 eura na ime neimovinske štete i 970 eura za troškove postupka.
U predmetu Kobaš protiv Hrvatske podnositelj je prigovarao da nije imao pošteno suđenje jer mu nije bilo omogućeno prisustvovanje žalbenoj sjednici Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio.
Sud je utvrdio da je u nizu ranijih, pravno i činjenično jednakih predmeta protiv Republike Hrvatske, utvrdio da nepozivanje optuženika na sjednicu žalbenog vijeća predstavlja povredu njegovih konvencijskih prava. Sud je stoga utvrdio povredu članka 6. Konvencije i podnositelju dosudio 1.500 eura za neimovinsku štetu i 2.025 eura za troškove postupka. (Hina)
