Pročitajte i ovo
Putinova prijetnja
Prijeti li Europi veliki sukob? Vojni stručnjak kritizira potez jedne članice NATO-a: "To je amaterizam u vojnom smislu"
"Čekaju nas teške godine"
Europa strepi zbog Trumpove administracije: "Ovo je stvarno zastrašujuće"
Europske elite su shizofrene, prestravljene su što će se morati suočiti sa svijetom bez vojnog kišobrana NATO-a i Washingtona. S druge strane vide da je SAD brod koji tone i pitaju se kakva će im biti budućnost?', rekao je geopolitički analitičar William Endghal.
Poznatiji kao autor knjige ‘Stoljeće rata’ u emisiji ‘The real news’, Paula Jayja govoreći o Afganistanu i globalnoj dominaciji F. William Endgahl je sumirao najveća geopolitička događanja 2009. i otkrio što procjenjuje da će se kao posljedica njih događati u ovoj godini. Objasnio je kako SAD u Afganistanu ratuje da bi zaštitio svoje ekonomske interese kojima prijeti sve veći razvoj Kine. Najočitiji američki vojni potez 2009. bio je povećanje broja vojnika u Afganistanu i proširenje sukoba na susjedni Pakistan za koji se tvrdi da je savršeno utočište talibanima.
'Ali to nema nikakve veze s talibanima, ni Al Qaidom, već s tim da se SAD pozicionira za buduće spajanje Kine s drugim azijskim nacijama na način koji je Zbigniew Brzezinski objasnio u svojoj knjizi 'Velika šahovska ploča'', kazao je Endghal. 'Činjenica je da su ratovi ili takozvani preventivni ratovi već dugo jedina 'izvozna i ekonomska strategija' SAD-a. Ratovi za naftu u Iraku i polja opijuma u Afganistan, procesi su koji su ozbiljniji zamah dobili mandatom predsjednika Ronalda Regana a kulminirali mandatom predsjednika Georgea Busha mlađeg', smatra Ivana Petrović, analitičarka vanjske politike.
Amerikanci, prema mišljenju Endgahla, nemaju dugoročnu strategiju za suočavanje s novim izazovima, tek reagiraju na jačanje drugih ekonomija izazivanjem ratova. Pa je to slučaj onome što svjedočimo još od 2001. kada su napali Afganistan, a nedavno su se javile i naznake sukoba u Jemenu koji kontrolira Adenski zaljev. Ne treba pri tom zaboraviti ni otmice i djelovanje somalskih pirata. 'Dojam je da SAD samo gasi vatru, bez dugoročnog razmišljanja i plana. Kao dokaz za to je Jemen. Pokušava se militarizirati Adenski zaljev, jedan od sedam vodećih morskih prolaza za naftu. Primjer su i pirati u Somaliji, to jest militarizacija tamošnjih voda koristeći pirate kao izgovor. Postavlja se pitanje od kamo dolazi oružje pomoću kojeg se pirati bore?', kaže Endghal.
Izbezumljene europske elite
Suprotno od nespretnog djelovanja Amerikanaca, Kina i druge rastuće ekonomije imaju dugoročnu strategiju i ispunjavaju svoje strateške ciljeve. 'Ono što se događa na području Euroazije, ono što radi Kina su pozitivni trendovi koje ćemo gledati u 2010. To je duboko razmišljanje o njihovoj ekonomskoj strategiji. Fascinantni su njihovi infrastrukturni projekti. Surađuju i s Pakistanom, što je skriveni element tamošnjeg djelovanja SAD-a. Pakistan i Kina surađuju već više od tri godine. Kineska vojna industrija potpisala je više milijardi dolara vrijedan ugovor s Pakistanom, a to produbljuje njihov strategijski odnos. Tu je i ugovor o suradnji Kine i Turkmenistana', Endgahl navodi primjere fasciniran razvojem Kine na svim frontama. U skladu s tim, procjenjuje da je budućnost dolara veoma loša, a jačanje Rusije, Kine, Brazila, već će ove godine doći do jakog izražaja. Sve u svemu, monopol SAD-a kao najjače sile prestaje i Amerikanci se loše nose s tim.
Još više su izbezumljene europske elite koje imaju snažnu zaštitu SAD-a, a slabljenjem pozicije najveće svjetske sile Europljani se osjećaju izgubljenima. Navodi kako Europa ostaje bez vojnog kišobrana NATO-a i Washingtona, a sama, jer joj je to SAD branio, nema vlastitu vojnu infrastrukturu. 'Definitivno je došlo do preslagivanja na geostrateškoj interesnoj karti svijeta. Predvodnica tog novog preslagivanja je Rusija koja s energentima i strateškim partnerstvom s Kinom već nekoliko godina, sve dinamičnije i dinamičnije SAD-u daje do znanja da je pojam primata svjetske velesile postao vrlo krhka i promjenjiva varijabla', zaključuje Petrović.
'Kuba je dala naslutiti tijekom Obamine inauguracije da je spremna na suradnju', kaže Endghal te objašnjava kako je prije nekoliko mjeseci kubansko vodstvo shvatilo je da Obamina administarcija ista kao i prethodna, pa su počeli produbljivati svoje odnose s Rusijom i Kinom. 'To je zdraviji svijet. Nalazimo se u veoma dinamičnom vremenu', optimističan što se tiče pozitivnih pomaka nadolazećih sila te kaže da će '2010. biti veoma zanimljiva godina' i da se raduje se što ćemo sve vidjeti tijekom sljedećih 12 mjeseci.